muzičke instrumente, remenje, alate. Najveća gradiška preduzeća, kao i u drugim gradovima na Savi, nastala su udruživanjem zanatlija. Oni su unijeli iskustvo, znanje i opremu te su za nekoliko godina male radnje pretvorili u velika preduzeća.”
Knjiga o mlinovima
Hikmet Hadžialagić je nedavno objavio knjigu o savskim mlinovima, koji su nekada korišteni za mljevenje žita te su predstavljali turističku atrakciju. Tokom prošlog vijeka na Savi je bilo usidreno mnogo mlinova, u nekom periodu čak 17, priča Hadžialagić sa velikom sjetom, podsjetivši istovremo i na period svoje mladosti.
“Ja sam bio mlad, a mlinovi stari. Tu, na Savi, pored mlinova, ljeti smo se kupali, skakali u vodu, hvatali za veliko drveno kolo, a naveče dugo sjedili, svirali, pjevali, zabavljali se pored mlinova”, upoređuje naš sagovornik dvije epohe grada u kojem živi.
Gradiški mlinovi, kojih odavno nema na Savi, sačuvani su na poštanskim razglednicama, u knjigama, u istorijskim dokumentima, na umjetničkim slikama, u novinskim člancima. Mlinovi su plutali na šupljim drvenim trupcima ili pontonima.
Na njima su bili mlinska kućica i vodeno kolo, a miris brašna širio se svuda na velikoj i plahovitoj rijeci.
Izvor: Nezavisne novine / M. Pilipović