Kada je u januaru 2023. godine iz bjeloruskog Šahtjora prešao u Ahmat od njega se mnogo očekivalo. I počelo je sjajno, ali…
– U Ahmat sam došao na polusezoni i odmah sam na početku drugog dijela prvenstva zaigrao kao starter na svojoj uobičajenoj poziciji, štopera. Sa jedne strane lijevi bek, nekadašnji fudbaler tuzlanske Slobode, potom Red Bul Salcburga Darko Todorović, a sa druge, desni bek, dijete Partizana i bivši igrač Čukaričkog Miroslav Bogosavac. Odmah smo se “našli” na terenu i sve se činilo idealno, baš kao san. Međutim, došao je je taj kobni 16. april i gostovanje kod Fakela u Voronježu. Na samom početku utakmice doživio sam povredu. Radilo se o ukrštenim ligamentima koljena. Odmah mi je kroz glavu prošlo da me čeka jako težak period u životu. I tako je i bilo – rekao je Šatara na početku razgovora za “Glas Srpske”.
Da je došao u veliki klub bilo mu je odmah jasno, jer su svu svoju veličinu pokazali u trenucima kada mu je bilo najteže.
– Od prvog dana kada sam doživio povredu svi su bili uz mene. Nisu htjeli ništa da prepuštaju slučaju i poslali su me na operaciju u Rim. Poslije uspješnog hirurškog zahvata bio sam punih sedam mjeseci na postoperativnom oporavku u Beogradu. Sve troškove mog liječenja, koje nije bilo nimalo jeftino, snosio je klub i na tome sam im neizmjerno zahvalan – nastavio je ovaj fudbaler rođen 28. oktobra 1995. godine u Gradišci.
Dani oporavka išli su sporo, ali je bio uporan i konačno je dočekao da ponovo zaigra.
– Već u oktobru 2023. godine sam počeo sa treninzima, ali sam još dugo čekao da zaigram. Bilo je to protiv Volgara u Kupu Rusije 13. marta 2024. godine, a na prvi prvenstveni meč čekao sam sve do 20. aprila kada smo gostovali kod CSKA u Moskvi – istakao je Šatara.
Finiš sezone 2023/24 i početak naredne, 2024/25 bio je odličan.
– Bio sam standardan sve do 18. oktobra prošle godine. I opet je bio koban Fakel, ovog puta na našem terenu. Povrijedio sam zadnju ložu. Već poslije nekoliko sedmica bio sam potpuno spreman, ali sam u međuvremenu izgubio mjesto u startnoj postavi i nikako nisam dobijao priliku. Zaigrao sam tek u finišu sezone – naglasio je Šatara.
A, baš u tim susretima je pokazao zašto je doveden u Ahmat, jer je bio veoma važna karika kluba iz Groznog u dvomeču baraža za Premijer ligu protiv Urala.
– Nažalost sezonu smo završili na 14. mjestu Premijer lige Rusije i morali smo u baraž. Tamo nam je rival trebalo da bude trećeplasirani tim FNL-a, Černomorec Novorosijsk za koji nastupa Gedeon Guzina, ali do tog dvomeča nije došlo. Naime, ovaj klub nije imao adekvatan stadion i zbog toga nisu dobili licencu za Premijer ligu. Zbog toga smo se sastali sa Uralom, koji je prvenstvo završio na četvrtoj poziciji. U prvom susretu odigranom 28. maja smo gostovali u Jekaterinburgu i poraženi smo sa 1:2. Odmah poslije meča smijenjen je naš dotadašnji trener Sergej Tašujev, a ekipu je u revanšu odigranom tri dana kasnije na našem stadionu vodio njegov pomoćnik Fedor Šerbačenko – istakao je Šatara.
Bili su to veoma teški dani za sve igrače Ahmata, jer su znali da ako žele opstati u eliti moraju pobijediti i to sa dva gola razlike.
– Znao je to i čitav Grozni, jer mi se činilo da je na stadionu bio cijeli grad. Po podacima, koji su objavljeni po završetku utakmice susret je na “Ahmat areni” posmatralo 30.597 gledalaca, a upravo toliki je kapacitet stadiona. Da nam neće biti lako, vidjelo se od samog početka susreta, a svi smo bili u šoku kada su gosti u 12 minutu postigli pogodak, koji je na sreću poslije signalizacije iz VAR sobe poništen zbog ofsajda. U 51. minutu smo došli do prednosti kada je Georgi Melkadze iskoristio penal. U tom trenutku imali smo bar produžetke, ali smo htjeli sve dileme oko pobjednika i opstanka u Premijer ligi riješiti u regularnom toku. I dočekali smo taj trenutak u trećem minutu sudijske nadoknade, kada je Danil Zorin postigao pogodak za 2:0. Tada je počelo veliko slavlje na stadionu, koje se ubrzo prenijelo na ulice Groznog. U oba meča baraža odigrao sam po 90 minuta i dobio sam dobre ocjene od izvještača – ponosan je Šatara.
U veoma kratkoj ljetnoj pauzi za novog trenera imenovan je Aleksandr Storožuk.
– Pripreme za novu sezonu uveliko traju i naravno svi želimo da se izborimo za status prvotimca. U klubu najavljuju mnogo bolje rezultate, borbu za sam vrh tabele. Već je došlo nekoliko novih igrača, očekuje se da će ih biti još, tako da neće biti lako da se izborim za status prvotimca. Međutim, znam svoj cilj. Jednostavno za sve što su do sada uradili za mene došlo je vrijeme da se odužim svima u klubu. A to mogu samo dobrim igrama u narednoj sezoni koja počinje već 18. jula. Od nje stvarno svi puno očekujemo, a sigurno je da će biti jako interesantna. Naime, svi se nadaju da bi se mogle ukinuti sankcije Fudbalskoj federaciji Rusije i da bi najbolji na kraju prvenstva mogli da izbore nastup na evropskoj sceni sa koje ruski klubovi odsustvuju već četvrtu sezonu – nastavio je Šatara, koji ugovor sa Ahmatom ima do 30. juna 2026. godine.
Već se navikao na život u Rusiji, a u tome mu najviše pomaže njegova porodica.
– Uz njih mi je puno lakše. Sa mnom su tu supruga Milica i jednoipogodišnji sin Petar, koji se rodio u Beogradu, dok sam tamo bio na postoperativnom oporavku. Često se družim i sa saigračima i to onim sa prostora bivše Jugoslavije. Već sam pomenuo da su tu Todorović i Bogosavac, a sa mnom iz Bjelorusije, istog dana, 12. januara 2023. iz Šahtjora je došao i Crnogorac Zaim Divanović. Sa njima i njihovim porodicama provodimo dosta vremena, obilazimo se, idemo u šetnje, restorane… A što se tiče života u Bjelorusiji i sada u Rusiji tu je mnogo sličnosti. Praktično su isti narod, i jedni i drugi su veoma gostoljubivi i trude se da strancima uvijek pruže pomoć na najbolji mogući način – naglasio je Šatara.
U Ahmatu izgleda da imaju dosta povjerenja u igrače sa prostora bivše Jugoslavije, jer im obično na kraju ugovora produžuju saradnju.
– Izgleda da je tako. Bogosavac je tu već pet godina, Todorović tri, a Divanović i ja po dvije i po. Međutim, pravi rekorder je reprezentativac takozvanog Kosova Bernard Beriša, koji je ovdje već osam i po godina. Interesantno je da je došao u klub dok se on još zvao Terek i stvarno je prava klupska legenda – rekao je Šatara.
Iako je Rusija u oružanom sukobu sa Ukrajinom to se po njegovim riječima uopšte ne osjeti.
– Život u Groznom odvija se sasvim normalno. Sve normalno radi, prodavnice su pune, a mladi imaju u čemu da uživaju. Dosta je mjesta za izlaske, puno je i drugih sadržaja. Jedino nam ponekad problem predstavlja odlazak na utakmice. Obično letovi iz Groznog do bilo koje destinacije u drugim dijelovima Rusije traju tri do četiri časa. Međutim, jednom nam se desilo da smo iz Moskve morali putovati u Krasnodar vozom. Naime, ovaj grad, iz kojeg je istoimeni šampion Rusije, nalazi se blizu granice sa Ukrajinom i otkako traju oružani sukobi za ovaj grad ne lete avioni. Zbog toga je naše putešestvije vozom trajalo puna 22 časa. Ali i to je sastavni dio onog što najviše volim da radim – izjavio je Šatara.
Interesantan podatak vezan je za njegov bivši klub Šahtjor, koji je nedavno prestao da postoji.
– U njega sam došao na polusezoni u julu 2021. godine i odmah smo postali šampioni Bjelorusije, drugi put uzastopno. Isti uspjeh ponovili smo i 2022. godine. Kao što je poznato u Ahmat sam prešao u januaru 2023., a samo nekoliko mjeseci kasnije počeli su problemi za Šahtjor. Naime, u maju te godine objelodanjen je skandal sa namještanjem rezultata iz prošlog prvenstva u kojem sam i ja nastupao za tim iz Soligorska. Zbog toga je Fudbalski savez Bjelorusije donio odluku da se to prvenstvo poništi i da Šahtjor ostane bez titule. Ujedno su bili kažnjeni i sa oduzimanjem 35 bodova u narednom i “minus 20” bodova u prvenstvu poslije toga. Prve godine su čak sa tim ogromnim minusom uspjeli da obezbijede opstanak, ali druge nisu i kao posljednjeplasirani ispali su u niži rang. U martu ove godine klub nije podnio dokumenta za licenciranje za nastup u Prvoj ligi Bjelorusije i nedugo potom je raspušten zbog neisplaćivanja dugovanja. Šteta, jer su stvarno imali idealne uslove za takmičenje, ali eto kola su krenula nizbrdo i ništa nije moglo da ih zaustavi – nastavio je Šatara.
Osvrnuo se još jednom i na odlazak iz Kozare u lučansku Mladost u kojoj je proveo punih šest godina.
– Imao sam nepunih 20 godina i nisam očekivao da ću se toliko zadržati u Lučanima. Međutim, bili smo dobra cjelina i ne žalim nijednog trenutka što sam ostao tako dugo. Istina, u tom periodu bilo je nekoliko ponuda da odem i tada u inostranstvo, ali su se iz ne znam kojih razloga izjalovile. Ne žalim za tim, jer je tako, vjerovatno moralo biti – rekao je Šatara.
Svaki trenutak slobodnog vremena provodi u rodnoj Gradišci.
– Kad god nemam obaveza, dolazim u Gradišku. Možda bi to bilo i češće, ali je, upravo zbog ruskog sukoba sa Ukrajinom, ponekad teško doći do avionskih karata. A, kada dođem kući tamo najviše vremena provodim sa porodicom, ali i društvom. Najviše su to moji nekadašnji saigrači iz Kozare i to iz onog vremena kada smo u sezoni 2011/12 postali kadetski šampioni BiH. Bila je to sjajna generacija i veoma često evociramo sjećanja na taj veliki uspjeh – dodao je na kraju Šatara.
Istorija kluba
Klub iz Groznog osnovan je 1946. godine pod imenom Dinamo. Samo dvije godine kasnije promijenio je ime u Neftjanik, da bi 1958. postao Terek. Početkom juna 2017. godine klub je preimenovan u Ahmat po bivšem predsjedniku Čečenske Republike Ahmedu Kadirovu. U 1990-im godinama klub je jedno vrijeme bio raspušten zbog rata u Čečeniji. Od 1990. do 2007. godine domaće utakmice igrali su u obližnjem gradu Pjatigorsku u Stavropoljskoj oblasti. Najveći uspjeh ostvarili su 2004. godine kada su osvojili Kup Rusije pobijedivši u finalu Krila Sovjetov iz Samare. Te godine su se i prvi put plasirali u Premijer ligu Rusije iz koje su odmah ispali. Od 2008. godine su stalni član elite. Domaće utakmice igrali su na stadionu “Sultan Bilimhanov”, a od 2011. godine na novoizgrađenoj “Ahmat areni”.