Nemamo pjesme,
nemamo šalove,
pi… smo najveće,
Kozaro volim te…
Navijači Kozare posljednjih petnaestak godina pjevaju ovu pjesmu. Kratka i efikasna oslikava muku navijača kojima nedostaju osnovni navijački rekviziti, ali ih to neće pokolebati u namjeri da i dalje vole svoj klub.
Tu pjesmu su pjevali i tokom utakmice posljednjeg kola jesenjeg dijela prvenstva sezone 2016/17 u kojem je Kozara poražena od Sloge iz Doboja 1:2.
Bilo ih je desetak, ali su bili glasni i uporni. Fudbaleri su im na kraju utakmice zahvalili. Zbog pristojnosti, a možda i zato što dijele njihovu sudbinu. Naime, i fudbalerima, u današnjoj Kozari, mnogo toga nedostaje: plate, sredstva za rad, uprava…
Cijelu polusezonu klub nije imao Upravu. Predsjednik je podnio ostavku prije početka takmičenja, a naslijedio ga je potpredsjednik koji od političkog poraza ne mari za obavezu koju je preuzeo.
Ustvari, čini se da je Kozara bez uprave posljednje četiri godine. Svi koji su bili, u Kozari su vidjeli samo stanicu prije konačnog odredišta. Do kluba im nikad nije bilo stalo.
Konjoljubac
Kada je na lokalnim izborima trijumfovao Savez (SzP) bilo je jasno da će, pored svih direktora javnih preduzeća, odrediti i budućeg predsjednika Fudbalskog kluba Kozara.
U januaru 2013. godine održana je sjednica Skupštine kluba na kojoj je jedan od vođa Saveza za novog predsjednika predložio „poznatog sportskog radnika“ – Konjoljupca. Prisutni su prihvatili taj prijedlog, a Konjoljubac je sve oduševio poznavanjem kineskih poslovica. Jednu je iskoristio da objasni kako namjerava voditi klub u naredne četiri godine koliko traje mandat predsjednika.
-Veliki brod ne treba naglo zakretati. Kozara je veliki klub,- mudro je rekao.
Šest mjeseci kasnije Konjoljubac je dobio direktorsko mjesto u javnom preduzeću i saopštio kako se umorio od fudbala, te da je vrijeme za mlađe.
-Naslijedio sam ogroman minus, ali klub ostavljam sa plusom u kasi, – ponosno je saopštio.
Zaboravio je spomenuti istorijski uspjeh. Za vrijeme njegovog mandata fudbaleri Kozare prvi put su, otkako klub postoji, stupili u štrajk jer nisu dobili plate, jer su utakmice igrali u selotejpom obljepljenim kopačkama, jer je svih 200 fudbalera u klubu treniralo sa deset istih lopti.
Odlazeći predsjednik nije zaboravio da kaže da je zahvaljujući napornom radu Uprave, Kozara te godine sezonu završila na trećem mjestu.
Umjesto Konjoljupca trebalo je izabrati novog predsjednika. Dred, član Skupštine kluba, uzeo je riječ:
-Grupa ljudi koju zastupam moli da danas ne izaberemo predsjednika. Grupa će imati svog kandidata. Grupa radi u interesu kluba,- govorio je Dred.
Njegovo izlaganje je iznerviralo najvažnijeg gosta na sjednici – Šefa.
-Zašto ne kažete ko je ta grupa? Čemu tajnovitost? Ko su ljudi koji žele da vode Kozaru? Nemojte uništavati ono što je neko godinama gradio, – vikao je Šef i rekao kako se novi predsjednik kluba mora izabrati odmah.
Članovi Skupštine su poslušali Šefa. Pronađen je i kandidat – Jobu. Svi su se složili da Jobu treba da vodi Kozaru naredne četiri godine.
– Prvo želim da se upoznam sa situacijom u klubu i predlažem da se za sedam dana ponovo sastanemo, te ću saopštiti svoju odluku,- rekao je on.
Dizna
– U ovom momentu ne mogu da prihvatim kandidaturu,- saopštio je Jobu nakon što se upoznao sa stanjem u klubu i ostavio sve u čudu:
– Konjoljubac je ostavio plus u kasi, a nekima ni to nije dovoljno, komentarisali su zaprepašteni članovi.
Stvar je spasio Dred.
-Grupa ljudi za novog predsjednika predlaže Diznu.-
Izabran je jednoglasno.
-Finansijska konsolidacija kluba će biti prioritet. Nastaviću tamo gdje je moj prethodnik stao,- rekao je Dizna i požurio u klub da se upozna sa zaposlenicima.
-Imam samo jedan uslov,- rekao mu je Centarfor. -Da plata bude redovna. Neka bude 100 KM, ali neka bude redovna.
-Ne dolazi u obzir. Mnogo te cijenim i zato će ti plata biti 400 KM i biće redovna. – odgovorio mu je Dizna.
Jedanaest mjeseci kasnije Centarfor je dobio prvu platu od Dizne. Ispostavilo se da je osnovna stavka njegovog plana o finansijskoj konsolidaciji podrazumijevala – neisplaćivanje plata.
Centarfor se nije žalio, ali jeste Bek. Tri dana je spavao u Dizninoj kancelariji.
-Nemam od čega da živim,- govorio je.
Kako uopšte živiš od 400 KM, pitao se Dizna i ponudio mu 200 KM da prestane sramotiti i sebe i klub.
Dvije godine pošto je izabran, Dizna je podnio ostavku.
-Umori se čovjek od ovog posla. Smatram da su dvije godine optimalne,- rekao je podnoseći Izvještaj o radu u kojem je krupnim slovima pisalo: Klub finansijski potpuno stabilizovan.
Jobu
-Naš novi predsjednik klubu će dati potrebnu energiju. On je mlad, obrazovan i pun želje za dokazivanjem. Nekada je bio i fudbaler u klubu, – rečeno je na predstavljanju novog predsjednika Kozare u ljeto 2015. godine.
Jobu nije želio biti predsjednik dvije godine ranije, ali sada su, kako je rekao, ispunjeni uslovi.
-Kozara ima jednu od najboljih omladinskih škola u državi i mi ćemo budućnost graditi upravo na tome.
Afirmacija igrača iz našeg pogona biće osnovni cilj Kozare dok sam ja predsjednik, – rekao je Jobu koji je izabran u godini kad klub slavi 70 godina postojanja.
-Imaš li ideju kako da Kozari vratimo stari sjaj? – pitao je prijatelja nedugo nakon što je izabran.
-Nemam,- odgovorio je prijatelj.
No, ideje su imali neki drugi i rado su ih podijelili.
Već prvih dana mandata nove uprave ugašena je klupska internet stranica.
Knjiga „70 godina FK Kozara“ je bila tabu u klubu i niko o njoj nije smio pričati. Na predstavljanje knjige nije došao niko iz klupske uprave. Čast kluba spasili su treneri.
Utakmice Kozare nisu prenošene na Radiju Republike Srpske iz bizarnog razloga: Upravi se nije dopadao komentator Radija RS i zahtjevali su da to radi čovjek kojeg klub odredi. Radio nije pristao. Prenosa još uvijek nema.
U sedam dana klub su napustila dva vrhunska stručnjaka. Dovoljno su dobri da rade sa reprezentativnim selekcijama, ali ne i sa Kozarinim. U Kozari su omalovažavani.
Angažovan je trener čija vizija nije „Afirmacija igrača iz sopstvenog pogona“, nego „Udaljavanje iz tima“.
U prvom prelaznom roku novi trener je angažovao desetak novih igrača, uključujući i dvojicu iz Azije, a u drugom je pokazao izlazna vrata desetorici koji su vjerovali da će dočekati afirmaciju.
Akademija povodom značajnog klupskog jubileja, 70 godina postojanja, nije održana. Čovjek sa idejama rekao da je to bacanje novca, a postoji i mogućnost sabotaže.
-Umjesto da okupimo legende kluba, članove i prijatelje i dostojno obilježimo veliki jubilej, uradićemo to na nivou petoligaša, – rekao je čovjek sa idejama. – Svi koji dođu će platiti ulaznicu.-
Odaziv je bio u skladu sa rejtingom ljudi koji vode klub.
I Jobu se umorio. Pismo je otkucao na računaru u kancelariji javnog preduzeća. Naslijedio ga je Nasljednik koji nije vidio ništa loše u tome što je predsjednik otišao, jer „klub funkcioniše bez problema“.
U skladu sa politikom stranke koja ga je postavila, smatrao je da nema potrebe da se saziva sjednica Skupštine i izabere novi predsjednik.
U klub više ne dolazi ni Nasljednik. Ostali su samo Direktor i Trener. U svađi su.
Sazivanje sjednice i izbor novog rukovodstva je neminovnost.
Nova Uprava ne smije imati Konjoljupca, Dreda, Diznu, Jobua ili Nasljednika.
Oni koji budu odlučivali moraju izabrati ljude sa imenom i prezimenom, ljude kojima je stalo.