GRADIŠKA – Brdo Milana Popovića u Gornjoj Jurkovici, gradiškom selu na obroncima Kozare, poznato je u ovom kraju kao gromovito.
Ovo uzvišenje, sa kojeg se vidi nekoliko sela, Miljevići, Srednja Jurkovica, Trnovac, Turjak, Šimići, Bakinci, plus dio Kozare i Lijevče polja, sve češće pohode znatiželjnici i novinari.
Tu najčešće udaraju gromovi, šibaju vjetrovi i oluje, a munje paraju nebo.
Dešava se to od ranog proljeća do kasne jeseni. Postoji više naučnih tumačenja ove pojave, koja se prepliću sa narodnim vjerovanjima.
Narod ovog kraja munje i grmljavinu najčešće pripisuje Svetom Iliji. Prema narodnom vjerovanju i tradiciji, Sveti Ilija se vozi u vatrenim kočijama koje vuku četiri konja, iz čijih nozdrva izbija plamen, a grmljavina je tutnjava njegovih kola kojima se vozi po nebu i oblacima. Sveti Ilija Gromovnik, kako ga još zovu u srpskom narodu, pada u najsušnije i najtoplije doba godine.
Vjeruje se da ovaj svetitelj određuje kada i gdje će padati kiša, gdje će udarati gromovi i sijevati munje, a kada i gdje će biti suša. Običaj je u Jurkovici i okolini da se na Svetog Iliju, a to je 2. avgusta, ne radi u polju, da se ne bi navukao gnjev svetitelja. Kada na Svetog Iliju pucaju gromovi, narod kaže da to svetac gađa đavole. Mjesto gdje grom udari je znak da se tu krije nečastivi.
Brdo, ispod kojeg je čuvena jurkovačka pećina, bogato je željeznom rudom koja privlači munje i gromove, smatra Milan Popović, koji ovu pojavu pripisuje realnim, naučno dokazanim uzrocima.
On kaže da prilikom oranja svake godine pronalazi rudu i predmete od željeza, kao dokaz o drevnim civilizacijama na gromovitom brdu.
“U katastarskim knjigama piše da je to Savino brdo, mada je ono Milanovo, to jest moje, ali u narodu poznato je kao gromovito. Malo je godina prošlo bez gromova koji su spalili žito na ovom brdu. Na vrhu je vijekovima postojao hrast kojeg je grom oborio, a na njegovom mjestu izrastao sadašnji hrast, koji dominira na vrhu, ispod kojeg se zaklanjamo od kiše ili u njegov hlad u vrijeme velike vrućine”, ispričao nam je Milan Popović.
Kada se naoblači, u vrijeme sjetve ili žetve, svi napuštaju gromovito brdo i žure što dalje.
Čobani, koji ovdje napasaju stada ovaca ili druge stoke, užurbano bježe kada se munje ukažu na nebu iznad Kozare.
Vjeruje se ovdje da gromove privlači i usamljeni hrast na vrhu brda, koje je najviše u okruženju.
Fizičari kažu da postoje pravila gdje gromovi udaraju. To su veliki, ravni tereni ili blaga uzvišenja, kao što je ovo brdo. Grom bira putanju sa najmanjom otpornošću, odnosno najvećom provodljivošću. Gromovi češće udaraju na selima nego u gradovima, te je sasvim jasno da je u selu u vrijeme grmljavine mnogo rizičnije nego u urbanim naseljima.
Novinari i Sveti Ilija
Gromovito brdo u Gornjoj Jurkovici sve češće pohode novinarske ekipe iz regiona. Oni ovdje snimaju reportaže i putopise, životne priče koje su veoma intrigantne.
Milan Popović, penzioner i vlasnik brda, veoma temeljito i maštovito priča o svojim iskustvima.
“Nije me strah, ali sam oprezan. Ne želim izazivati sudbinu niti prkositi Svetom Iliji. Zato se povučem kada naiđu oblaci sa Kozare”, kaže Popović.
Izvor: nezavisne.com / M. Pilipović