Neizvjesnost je velika muka, najveća od svih. Noći su duge, a kada najzad svane ne znamo na koju bismo stranu i gdje da tražimo Dragoljuba, pričaju roditelji nestalog dječaka u Gradišci. Prošlo je osam dana od kako je izašao sa nastave i od tada mu se gubi svaki trag.
Kako dani prolaze, raste broj dezinformacija o tome gdje bi se dječak mogao nalaziti i šta mu se dogodilo. Osim što kruže glasine da je viđen na Savskom keju, graničnom prelazi, kao i u Banjaluci, najčešće se pominje da je riječ o samoubistvu. Roditelji u to ne žele da povjeruju.
Naprotiv, kažu Bogdan i Mirjana, bio je pun života. Posljednje što su čuli je da je viđen juče u Banjaluci u blizini stare autobuske stanice, ali i to se pokazalo kao neistina. U dubini duše osjećaju da im je sin živ i sumnjaju da se radi o otmici.
“Mislim da ga neko drži, mislim da ga neko trenutno iskorištava za nešto. Mi smo neprekidno mislima sa njim i to se nama dojavljuje dolazi nam u mozak da njega neko drži, da za nekoga nešto radi, neko ga je prislio. Evo ja ih molim, pustite moje dijete”, rekao je Bogdan Misimović.
” Nešto mi u duši govori da je dijete živo i da to ne bi radilo sebi, ne vidim ga tako , možda nas treba i zove a ne čujemo ga”, izjavila je Mirjana Misimović.
Pijatelji iz škole i poznanici Misimovića od prošlog utorka pokušavaju da na razne načine,a najčešće putem interneta otkriju neki novi trag koji bi ih odveo do Dragoljuba. Za sada bez uspjeha
“ Neobično nam je što je odjednom tako nestao. Ne znam razlog, roditelji su mu divni i mi smo pokušali preko interneta da pokušamo saznati gdje se nalazi. Nama je bitno da je on živ”, ističe Duško Čegar, Dragoljubov prijatelj.
Ni u Centru javne bezbjednosti Banjaluka nemaju , kažu , nikakvih novih saznanja o tome gdje je 16- godišnji Dragoljub Misimović. Ponovljeno nam je da se preduzimaju zakonom propisane radnje i mjere s ciljem pronalaska dječaka, ali ništa više od toga nisu željeli da kažu.