Djevojčica iz Banjaluke anđeoskim glasom rasplakala publiku u Srbiji: “Ne dam komad zemlje ove”

    Društvo

    BEOGRAD – O nastupu osmogodišnje Marije Nagraisalović iz Banjaluke od sinoć priča cijeli region.

    Contents
    Svečana akademija u BanjaluciNe dam

    Nastupila je na Svečanoj akademiji Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije i svojim anđeoskim glasom i ljepotom zasjenila sve prisutne. Dok je, sva u bijelom, pjevala pjesmu “Ne dam” nema kome suze nisu potekle. Na kraju izvođenja numere svi ustali i poklonili joj se. Uz bis je vraćena još jednom na scenu, piše Telegraf.

    Pred Marijom je svijetla budućnost, a pjesma koju je otpjevala ima jaku poruku za cijeli svijet.

    “Svetinja nam je sloboda, uzalud nas ratom plaše”. Veliki aplauz i nakon od srca dobila je i od Bratislava Gašića, ministra unutršnjih poslova Srbije.

    Svečana akademija u Banjaluci

    Ova talentovana djevojčica nastupala je na Svečanoj akademiji u Banjaluci povodom Dana Republike Srpske. Nakon izvođenja pjesme “Ne dam” pobrala je simpatije publike i gledalaca.

    Svake godine tokom obilježavanja Dana Republike Srpske izdvoje se neki segmenti kao zaista posebni, tako je bilo i ove godine. Marija je nevjerovatno velikom energijom i hrabrošću izvela jednu takođe veliku pjesmu, ili bolje reći – pjesmu s velikom porukom.

    Marija i njena nastavnica Maja Manojlović rekle su ranije za RTRS da će tekst pjesme ostati zauvijek aktuelan. Manojlovićeva je rekla da su riječi ove pjesme velike.

    Ne dam

    Ne dam grumen zemlje plodne,

    Ni u gaju šljive rodne,

    Niti bora, niti jelu,

    Ne dam bagrem u svom selu.

    Ne dam grmlje a ni cveće,

    Ne dam šiblje ni drveće,

    Ne dam rosu, ne dam travu,

    Ne dam Drinu, ne dam Savu

    Ne dam Tisu, ni Moravu,

    Gazivode ni Resavu,

    Ne dam jutra, ne dam zore,

    Ne dam Adu, naše more

    Ni ikonu Svetog Save,

    Ne dam sveću krsne slave,

    Ne dam crkve, ni hramove,

    Ne dam komad zemlje ove

    Ne dam Sunce, ne dam svice,

    Ne dam laste, ne dam ptice,

    Pa ni gnezdo prepelice,

    Ni u parku ljubičice

    Nit’ slobode svoje ne dam,

    Neću da je ikom predam,

    Ne dam korov, ne dam žaru,

    Ne dam lokvanj, ne dam baru

    Ne dam cvrčka, niti mrava,

    Ni u štali mojih krava,

    Ne dam kuću, ne dam žito,

    Sve je ovde plemenito

    Ne dam zgradu, nit’ ulicu,

    Ni dečiju cipelicu,

    Ne dam nebo jer je moje,

    Ni zastave sa tri boje

    Ne dam Žiču, Studenicu,

    Devojačku pletenicu,

    Pa ni konje razigrane,

    Ni Ljevišku, ni Dečane

    Krajputaše koji stoje,

    I pesama što se poje,

    Ne dam krunu ja dvoglavu,

    Nemanjićku Svetu slavu

    Ni trobojke svoje ne dam,

    Sav ponosan dok je gledam,

    Od predaka ne dam groba,

    Jer krv naša nije roba

    Ni Lazara, Obilića,

    Majku devet Jugovića,

    Ne dam svetu ja Srbiju,

    Ni Kosovo Metohiju

    Gde god srpska noga hoda,

    Naš je kamen, vazduh, voda,

    Mogu samo da zavide,

    I zla svoga da se stide.

    Junačkoga mismo roda,

    Svetinja nam je sloboda,

    Korenje je ovde naše,

    Uzalud nas ratom plaše.

    Tekst za pjesmu “Ne dam” napisao je Goran Vitić, a aranžman Mikica Antonić.

    OSTALE VIJESTI