GRADIŠKA – Posmatrajući kako na betonskim gredama, po zidovima, ispod drvenih rogova i krova, svuda gdje pronađu zgodno mjesto, laste grade gnijezda na njenoj kući u Staroj Topoli, Biljana Kekerović je uvjerena da kuću kućom čine lastavice.
Ona je izbrojala 76 gnijezda čiji broj se svake godine povećava, a kolonija lasta broji na stotine.
Samo ove godine, po Biljaninoj prostoj računici, u gnijezdima na njenoj kući izleglo se više od hiljadu lastavica.
– U 76 gnijezda je isto toliko parova koji se legu prosječno dva puta. U jednoj generaciji izvedu od četvoro do šestoro mladih, što jasno govori da odavde na jug, krajem ljeta, odleti čak i do dvije hiljade lastavica više generacija, mladih i starih – iznosi Biljana svoju računicu, utemeljenu na stalnom posmatranju, brojanju, čuvanju omiljenih ptica.
Laste su, kaže, počele izviđati kuću i okolinu prije pet godina.
– Bilo mi je drago kada sam ih vidjela jer u našem kraju postoji vjerovanje da laste domaćinu čiju kuću nasele donose sreću, da ih ne treba ugrožavati niti rušiti gnijezda. Čak se priča da, ako neko poruši lastino gnijezdo, da će se i njegova kuća urušiti – priča naša sagovornica, zadovoljna što su laste izabrale baš njenu kuću, da je sa njom dijele i na prostarne terase unose radost života, sreću po narodnom vjerovanju.
– Veliko mi je zadovoljstvo kada ih posmatram. Pratim kako grade gnijezda, kao mala umjetnička djela, donose slamke sijena, blata. Poslije, kada se izlegu ptići, njihovi roditelji cijelog dana, na smjenu donose hranu isto kao što se mijenjaju u gnijezdu na jajima, dok se ne izlegu ptići – sa velikim interesovanjem, znatiželjom koju dijeli sa radoznalim gostima i komšijama ali i slučajnim prolaznicima, prati ponašanje lasta naša sagovornica.
Ona biljježi i termine dolaska sa juga u prolJeće i povratka, na kraju ljeta. Za to vrijeme, dok borave u toplim krajevima, a ovdje zavladaju hladnoća i niske temperature, kada vjetar fijuče i raznosi sve u prostranoj ravnici, Biljana preko zime čuva lastina gnijezda.
Biljana Kekerović
-Svake godine laste dolijeću 12. aprila i 14. aprila. Gotovo sve stignu u ta dva dana. Izuzetak je ova godina, jer su se vratile 20. aprila. To je čudno, neki razlog postoji, možda se nešto u prirodi poremetilo. Kakva je ova godina, šta nas je sve zadesilo, vjerovatno su i laste osjetile sve te promjene koje ugrožavaju ljude i planetu – primijetila je ova zaljubljenica u ptice.
Odlazak nije tako, u dan ili dva, to traje nekoliko dana, priča nam Biljana pokazujući terase sa mnoštvom gnijezda.
Prvo se jate, veli ona, cvrkuću, kao da se sa nama pozdravljaju, mlade uvježbavaju, treniraju za daleki put i najednom, kada se domognu velike visine, nestanu, odlete kao po komandi. Tada sam, po malo sjetna i tužna.
-Razlikuju se laste, kao i ljudi. Neki parovi su pedantni, sve je uredno ispod gnijezda, grade ih lijepo, osmišljeno, bez greške i ponavljanja, u savršenom redu i miru. Neki parovi mnogo prljaju i mnogo se svađaju – zaključila je Biljana Kekerović, koju uspavljuje i budi lastin crkut i zov njihovih ogladnjelih ptića, njihova beskrajna radost zbog mušice ili drugog insekta uhvaćenog u letu, iznad lijevčanskih polja, ubačene u otvorene kljuniće, po redu, da svako dobije jednak dio zalogaja.
Uljezi
Biljana je primijetila da laste imaju i više neprijatelja u prirodi. Njihova gnijezda, nakon odlaska na jug, naseljavaju domaće ptice, mali uljezi.
– Te male ptice, crvenkastog repa, veoma su lijepe. One krajem ljeta masovno naseljavaju lastina gnijezda, u njima zimuju, a u proljeće počnu tu da se legu. One se baškare u raskoši i ljepoti lastinih gnijezda ne sluteći šta ih čeka na proljeće. Kada se laste vrate, zateknu uljeze u svojim gnijezdima, tada nastane sveopšti, frontalni ptičiji rat, borba do istrebljenja. Laste istjeraju sve uljeze, a njihove mlade i jaja pobacaju iz gnijezda – slikovito Biljana opisuje energičan i masovan obračun lasta sa svojim uljezima.