GRADIŠKA – Gradiška, grad na Savi s pogledom na Evropsku uniju, jedna je od najuspješnijih i najprosperitetnijih lokalnih zajednica u Republici Srpskoj i BiH. U čemu je tajna tog uspjeha?
Da li je presudan odličan geografski položaj, saobraćajna povezanost sa gradovima srednje Evrope, ili dostupnost evropskih fondova? Mogu li drugi gradovi i opštine “prepisati recept” od Gradiške? O ovim temema za Srpskainfo govori gradonačelnik Gradiške Zoran Adžić.
On tvrdi da je presudan, ipak, ljudski faktor.
– Ključ uspjeha su mladi ljudi, koji imaju snagu, energiju i hrabrost da mijenjaju stvarnost na bolje i koji se ne boje promjena. A naša obveza, ili tačnije moja obaveza kao gradonačelnika, jeste da stvorimo ambijent kakav njima odgovara: da oni ostanu da žive ovdje, da osjete zadovoljstvo životom u svom gradu i da mirno planiraju budućnost – kaže Adžić.
A šta je to što su Gradišci donijeli ti mladi i energični ljudi? Šta se promijenilo njihovim angažmanom?
Upravo je kombinacija mladosti i energije sa iskustvom dovela do toga da se Gradiška otvori prema fondovima Evropske komisije i razvojnih agencija zemalja članica EU. Taklo smo u prethodnih osam godina privukli oko 305 miliona evra grantova. Najveći benefit je što imamo 10 do15 usvojenih strateških dokumenta i 60 miliona evra infrastrukturnih projekata, sa građevinskom dozvolom. To rijetko ko ima.
Posljednje što nam je odobreno je grant Vlade Slovenije, odnosno slovenačke razvojne agencije. Dobili smo grant za rekonstrukciju javne rasvjete, izgradnju fotonaponske elektrane od jednog megavata za sistem vodosnabdijevanja. Grant od oko 1,7 miliona evra iskoristili smo za modernizaciju javne rasvjete. U cijeloj Gradišci imamo LED rasvjetu.
Ali smo napravili nešto što mislim da nema nijedna lokalna uprava u regionu, a rijetki su i gradovi u EU, koji to imaju. Gradiška ima svoju „Smart City” platformu. Dakle, zahvaljujući pametnim ljudima, Gradiška je pametan grad.
Da li „pametni grad” donosi korist samo onima koji žive u centru Gradiške, dok su ostali građani marginalizovani?
Ne funkcioniše to tako. Prvi modul „Smart City” platforme je javna rasvjeta, koja obuhvata i prigradska i seoska naselja. Drugi modul je takozvani dRural, kroz koji smo poljoprivrednicima omogućili digitalizaciju u oblasti tova pilića, voćarstva, ratarstva i plasteničke proizvodnje. Oni su, dakle, uvezani sa protivgradnom zaštitom i radarskim sistemom, prate vremensku prognozu i stanje svojih usjeva i na bazi tih informacija odlučuju kad će šta raditi na imanjima i koje će agrotehničke mjere preduzimati.
Gradiška je poznata kao poljoprivredno područje. Mogu li, u savremenim uslovima, opstati mala i srednja gazdinstva u gradiškim selima?
Mi se trudimo da im to omogućimo. Malim i srednjim poljoprivrednim proizvođačima na prostoru Gradiške podijelili smo pod zakup oko 5.000 hektara zemljišta. Više od 400 gazdinstava je dobilo u zakup do 30 hektara zemlje po domaćinstvu, pod uslovom da se bave proizvodnjom hrane za dalju poljoprivrednu proizvodnju. Dakle, oni proizvode hranu za tov junadi, pilića i svinja i za proizvodnju mlijeka. Na taj način su oni i podrška drugim granama poljoprivrede.
Ovom smo mjerom uspjeli da zadržimo poljoprivredne proizvođače, da sačuvamo gazdinstva, da poljoprivrednici ne ostavljaju svoja imanja, ako imaju premalo zemlje, nego da im pomognemo. Znači, podstičemo poljoprivrednike da budu tehnološko-ekonomski zaokruženi i samodrživi.
Mislim da je to jedan od kapitalnih projekata, možda i najveći projekat koji sam uspio da, zajedno sa saradnicima, realizujem.
Sljedeći korak je da im omogućima da plasiraju ono što proizvedu. To bi trebao biti i zadatak i lokalnih uprava, ali i Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Jer, ovaj narod je vrijedan, hoće da radi, naši ljudi imaju znanja i prate najsavremenije tehnologije trudeći se da imaju visoke prinose. Ali, šta to sve vrijedi ako ono što su uzgojili ne mogu prodati. Tu vlast treba da pomogne svojim građanima.
Koliko lokalna vlast pomaže razvoju industrije i drugih grana privrede i privlačenju stranih investicija?
Što se tiče privrede, mi imamo odličan geografski položaj, na samoj granici sa EU, ali ne bi od toga bilo velike koristi da svoju upravu, infrastrukturu i resurse nismo stavili na raspolaganje i domaćim investitorima, a pogotovo inopartnerima. Oni ne mogu da vjeruju da postoji lokalna uprava na Zapadnom Balkanu gdje u roku od 7 dana mogu dobiti lokacijske uslove, u roku od 5 dana građevinsku dozvolu i u roku od 15 dana upotrebnu dozvolu za svoje objekte.
Imamo takozvani „one-stop shop”, centralizovani sistem, koji omogućava da se na jednom mjestu podnesu svi potrebni zahtjevi i dobiju sve dozvole.
Uz to, mi i infrastrukturnim opremanjem čitavog prostora grada Gradiške želimo da stvorimo preduslove za privredni razvoj, pogotovo kroz poslovnu zonu u Novoj Topoli, koja je jedna od najuređenijih u BiH. Tamo imamo 14 već realizovanih privrednih projekata, sa oko 1.400 novih radnih mjesta, a sada imamo i 6 investitora, koji su u procesu izdavanja građevinske dozvole: tri su iz Austrije, tri iz Njemačke. Investitor iz Slovenije, “Iskra Tela”, realizovao je prvu fazu objekta od 12.000 kvadrata, a planira još dvije faze, odnosno još dva objekta iste veličine.
Dokle se stiglo sa osnivanjem Slobodne ekonomske zone, koja bi mogla dati novi zamajac razvoju Gradiške?
Prva faza tog projekta će biti jedan dio u Novoj Topoli, jer su neki privrednici iskazali interes da posluju upravo na toj lokaciji.
U budućoj Slobodnoj ekonomskoj zoni nedaleko od novog graničnog prelaza, Gradiška je obezbijedila 200 hektara zemljišta, koje smo pretvorili prostorno-planskom dokumentacijom u građevinsko zemljište.
Za prvu fazu Slobodne ekonomske zone Gradiška sada završavamo procedure. Kada Savjet ministara BiH donese odluku o registraciji zone, biće sve spremno i mi idemo u realizaciju traženja inopartnera da se ta Slobodna ekonomska zona iskoristi A zašto to sve radimo? Zato što je trend u EU iznošenje znanja i tehnologija izvan teritorije EU, ali neposredno uz granicu i Gradiška tu vidi svoju šansu.
Šta će otvaranje Slobodne ekonomske zone značiti za stanovnike Gradiške?
Uspostavljanjem Slobodne ekonomske zone i otvaranjem novog mosta na Savi i novog graničnog prelaza rasteretićemo i grad i stvoriti uslove da Gradiška funkcioniše kao jedan mali, lijepo uređen srednjoevropski grad sa svim obrisima koji pripadaju takvim gradovima.
S ponosom mogu reći da smo, što se tiče digitalizacije Gradske uprave i čitavog prostora grada, otišli daleko naprijed i jedna smo od rijetkih lokalnih uprava koja je izradila strategiju Smart City platforme. Ona je u vlasništvu Grada Gradiške jer želimo da tu platformu dajemo našim građanima da je koriste besplatno.
Sljedeći potezi u tom smislu će biti pametni parkinzi i sistemi za praćenje vodostaja rijeke Save i čistoće vazduha. Uz to, stvorićemo modele koji će omogućiti da naši građani ne moraju da dolaze u Gradsku upravu, nego da sve ostvare putem digitalne platforme: recimo da dobiju u elektronskoj formi rodne listove i druge izvode i da ih odštampaju na svom štampaču.
Da bi se to ostvarilo i da bi bile moguće druge digitalne usluge, neophodan je digitalni elektronski potpis, koji nas koči da sve to realizujemo.
Cilj nam je da i Grad Gradiška i Grad Banjaluka, koji su zajedno u jednom međunarodnom projektu, dođu do mogućnosti izdavanja elektronske građanske dozvole, ali i tu je problem digitalni potpis. Nadam se da će to biti brzo riješeno.
Mi već stvaramo preduslove da za mnoge stvari naši privredni subjekti i građani mogu da podnesu zahtjev u elektronskoj formi, da uđu u proceduru, i da onda samo dođu na šalter, predaju originale, preuzmu rješenje i završimo proceduru u što kraćem roku.
Digitalizacija, brze i jasne procedure, svakako olakšavaju život građanima i privrednicima, a da li to poskupljuje usluge lokalne uprave?
Ne, naprotiv. U prethodnim godinama smo ukinuli brojne administrativne takse, u vrijednosti od oko 300.000 KM na godišnjem nivou. Tačnije, neke smo takse ukinuli, a neke smo smanjili do 80%.
Tako smo, faktički, omogućili da svake godine oko 300.000 KM ostane našim malim i srednjim preduzećima za ulaganja i unapređenje poslovanja.
Mnogi su me kritikovali, tvrdeći da ćemo ukidanjem taksa narušiti gradski budžet, ali nismo ga narušili, zato što smo otvorili druge investicije, ali i omogućili stambenu izgradnju, kroz pravovremenu izradu prostorno-planske dokumentacije.
Namjera Grada Gradiške je da završimo novi urbanistički plan. Želimo da Gradiška zaista postane pravi srednjoevropski grad, uređen i prožet specifičnim duhom, po kojem će biti prepoznatljiv.
Koliku ulogu, u tom smislu, ima očuvanje istorije i tradicije grada i, kako se to savremenim jezikom kaže, „brendiranje” Gradiške?
Gradiška je krajem 19. vijeka pa sve do 1941. godine nosila naziv Mali Beograd, zbog bogatog kulturnog života. Sada, u skladu sa tim, radimo projekat Srpske varoši, projekat Trijumfalne kapije grada Gradiške, odnosno Trijumfalne kapije Republike Srpske, u kružnom toku.
Gradićemo i memorijalni centar, gdje će, u našem Sokolskom domu, čitava istorija Gradiške bila predstavljena na jednom mjestu. Želimo da istorijske ličnosti koje su nekad gradile i razvijale Gradišku, vratimo gradu i da na temelju njih kreiramo brendove, kao što je pozorišni festival “Ljubica”, posvećen Ljubici Stefanović, našoj sugrađanki, koja je bila prva profesionalna glumica u BiH. Želimo da gradu vratimo i protu Dušana Subotića, koji je stradao zajedno sa Vladikom Platonom, kada su ga 1941. ubile ustaše. Imamo i Trg Čubrilovića kojeg smo takođe vratili u Gradišci.
Želimo da završimo spomen kuću narodnog heroja Lepe Radić i da je otvorimo povodom 100. godišnjice rođenja ove hrabre partizanke.
Želimo tu našu istoriju da otrgnemo od zaborava, da svjedočanstvo o prošlom vremenu sačuvamo, da zapise koje smo radili pretočimo ili u filmove ili u književna i publicistička djela.
Imamo film „Učitelj u lancima”, imamo knjigu „Uspon i pad Malog Beograda”, fotoalbum Malog Beograda i brojne artefakte koje čuva naš Zavičajni muzej, institucija koja može biti za primjer mnogima u RS. Slične projekte ćemo raditi i ubuduće, jer ono što se ne zapiše, riječima ili na filmskoj traci, to se zaboravi.
Kakav je sportski život u Gradiški? Da li je sportska dvora “Arena” dostupnas i djeci i rekreativcima? Koliko je klubova u Gradiški na lokalnom budžetu?
– Gradiška jedna od rijetkih lokalnih zajednica koja ima 78 sportskih klubova na gradskom budžetu. Naša ljepotica „Arena” je jedna od najfunkcionalnijih sportskih dvorana u regionu. Nedostaju nam još solarni paneli na krovu, pa da ona bude kompletirana. I inače, ova dvorana ima visok stepen energetske efikasnosti, a što je najvažnije, ovaj objekat je uvijek pun mladih ljudi koji se bave sportom.
Grad je svim sportskim kolektivima omogućio da u „Areni” imaju besplatne treninge za sve kategorije sportista, ali pošto u dvorani nema dovoljno mjesta, neki od njih treniraju u salama osnovnih ili srednjih škola.
Za sve ljude dobre volje
Adžić ističe da je u Gradišci obnovljen hram Pokrova Presvete Bogorodice, a završava se i rekonstrukcija zadužbine mitropolita Georgija Nikolajeviča, koja je poznatija kao Stara gimnazija.
-Vodimo računa i o drugim vjerama i narodima, želimo da Gradiška bude grad za sve dobre ljude, koji žele da ovdje žive i stvaraju. Imamo dobru komunikaciju i sa katoličkom crkvom i sa islamskom zajednicom, kada im zatreba pomažemo im, jer želimo da sačuvamo i razvijamo multietničnost Gradiške, koja je sastavni dio Republike Srpske – kaže Adžić. (A.E.)
Izvor: Srpskainfo