GRADIŠKA – U Udruženju “Duga”, koje okuplja djecu sa autizmom i njihove roditelje, pohvalili su bračni par Bojanu i Dražena Suvajac koji su, zajedno sa šestogodišnjom kćerkom Dunjom, sakupili 66.000 plastičnih čepova.
To je nevjerovatan rekord i jedinstven primjer humanosti.
Suvajci su učesnici višegodišnje akcije “Čepom do osmijeha”.
Svojim primjerom podstakli su mnoge sugrađane, prijatelje iz drugih sredina, učenike gradiških škola, djecu iz vrtića, da sakupljaju čepove i stavljaju ih u “Dugina” srca, postavljena na nekoliko lokacija u gradu. Udruženje “Duga” prodaje čepove, a zarada je u korist njihovih članova.
Ova akcija, rekao nam je Saša Kasagić, predsjednik “Duge”, ima višestruk značaj.
![](https://mojagradiska.com/wp-content/uploads/2025/02/20250206203110257624.jpg)
Osim materijalne koristi, akcija ima i ekološki karakter.
Zato u Gradišci nema čepova na ulicama, zelenim površinama, čak ni u smeću.
Za Bojanu i Dražena interesovanje za plastične čepove počelo je sasvim slučajno, u gostima kod prijatelja Mladena i Marije Cvijić. Domaćini su ih poslužili i sokom, a na stolu je ostala prazna flaša. Nismo tu flašu ni primijetili, kažu, dok Marijina i Mladenova kćerka Nikolina, tada učenica Osnovne škole “Danilo Borković”, nije rekla: “Dajte mi taj čep.”
Upitah, čemu će joj čep, a djevojčica reče da ih sakuplja za donaciju, u humanitarne svrhe, podsjetio je Dražen, tehničar zaposlen u Šumariji u Podgradcima.
To je bio sasvim spontan signal Suvajcima da se i oni uključe. Od tada je prošlo pet godina, a oni neumorno, na svakom mjestu, u svim situacijama, sakupljaju čepove.
Na slavljima, u kafanama i restoranima, u kući ili u posjeti prijateljima, kod komšija, u prirodi…
Na svakom mjestu Bojana i Dražen Suvajac iz Žeravice kod Gradiške tragaju za čepovima.
“Svaki čep je za nas radost, sreća, ma kolika da je, mi je osjećamo u sebi. Za sreću nije potrebno mnogo. To smo stekli od roditelja, a sada prenosimo na našu kćerku”, kažu Bojana i Dražen.
S njima su se solidarisali Pero i Rada Šmitran, Bojan i Tamara Subotić, kumovi Branka i Aleksandar Rikić, Draženovi roditelji Desa i Dragutin, Bojanini roditelji Suada i Dragan…
Među humanistima, sakupljačima čepova je i njihova prijateljica Nasiha Selimović, kuglašica iz Bihaća.
“Aktivna sam članica gradiškog kuglaškog kluba. Tako sam upoznala Nasihu. Ispričala sam joj u čemu je suština ove akcije, objasnila da širimo mrežu prijatelja po cijeloj državi, čak i u inostranstvu, da sakupljamo plastične čepove u humanitarne svrhe. Ona je to odmah prihvatila, razvila svoju mrežu u Bihaću, dva puta je sakupila po 500 čepova i poštom ih poslala u Gradišku, na našu adresu, ispričala nam je Bojana, službenica u gradiškoj Pošti.
![](https://mojagradiska.com/wp-content/uploads/2025/02/20250206203051906614.jpg)
Ona se potpuno posvetila sakupljanju čepova i izgradnji mreže podrške djeci s autizmom.
“Uvijek u džepu imamo najlonsku vrećicu i nikada se kući ne vraćamo bez bar desetak čepova. To je već postala naša navika”, kažu Suvajci. Dražen i Bojana su veoma aktivni na društvenom planu, učestvuju u mnogim akcijama, na dobrobit zajednice.
Saša Kasagić, predsjednik “Duge”, udruženja od posebnog značaja, koje okuplja nekoliko desetina mališana sa autizmom i njihovih roditelja, podsjetio je na prvi susret sa Suvajcima.
“Kada su Bojana i Dragan, prvi put, banuli na vrata našeg udruženja i donijeli prvih 5.000 plastičnih čepova, bili smo zatečeni, ali i oduševljeni. Shvatili smo da su oni sa nama i uz nas, s našom djecom, kojoj je potrebna pažnja, gest, osmijeh, pogled sa vedrinom u oku. To nam ovaj mladi bračni par daje bez ograničenja”, kaže Saša Kasagić.
Izvor: Nezavisne novine / M. Pilipović