LAKTAŠI – Zaboravljeni od nadležnih i na rubu očaja, samohrani otac Zoran Zarić iz Šušnjara, kod Laktaša, i njegovih troje djece dočekali su bolje dane. Dobri ljudi uz pomoć Udruženja napravili su im kuću u koju su se u petak zvanično i uselili.
Troje djece prvi put ima svoje sobe, krevete u koje će leći, suvu garderobu i donekle sigurno sutra.
Zoran se prisjeća kako kao mali nije imao lak život. Često se dešavalo da nemaju ni hljeb, ali nije mu krivo. Teško je, kaže, kada je dočekao da njegova djeca odrastaju isto kao i on.
“Nema tih riječi koje mogu opisati ovaj osjećaj, presrećan sam. Sinoć kada su unijeli namještaj i kada sam ušao u kuću, vidio ovo sve ovako lijepo, suze su mi same krenule. Jutros sam se probudio i pitam sam sebe da li je ovo stvarno? Sakupili se neki dobri ljudi sa svih strana i napraviše mojoj djeci kuću. A, prije sjednem ja tako pa razmišljam šta da radim, kud ću sa ovom svojom djecom. Vjerute mi, trebalo je u tim trenucima ostati normalan”, isprepleten srećom i tugom u isto vrijeme ispričao je ovaj otac ekipi “Nezavisnih”, koja je Zariće posjetila u njihovom novom domu.
Dok je Zoran zahvaljivao svima koji su pomogli na bilo koji način, Zorana, najstarija od troje mališana, došla je iz škole preko brda teško vukući torbu i kese. Koliko je do sada za svog kratkog života preživjela, vidjeli smo kada je poslije kraćeg razgovora sa nama prvi put otišla u svoju sobu, na čistu posteljinu, legla i sa osmijehom zagrlila roze jastuk.
Bojanu Filipović, socijalnog radnika u Osnovnoj školi “Desanka Maksimović” u Trnu, koju malena Zorana pohađa, i člana Udruženja “Budimo ljudi”, koje je vodilo akciju prikupljanja pomoći za izgradnju ovog objekta, zatekli smo kako čisti novu kuću Zarića. Sa osmijehom na licu nam je rekla kako kući fali ženska ruka, ali da joj nije teško da dođe i pomogne.
“Ja sam presrećna. Pa apsolutno sve radove smo uspjeli da uradimo za samo 40 dana, od nazide krova pa do namještanja prostorija, glazure, stolarije i svega ostalog što je bilo potrebno. Ovo je veliki uspjeh, a kada vidim presrećna lica mališana, srce mi je puno”, priča ova humana djevojka i dodaje kako je, kada se pretvori materijal i namještaj koji su dobili u novac i sabere sa uplatama, u dom Zarića uloženo sve ukupno oko 30.000 KM.
“Trebalo je mnogo rada i truda da se ovo sve završi, pogotovo prije zime, ali sada kada vidimo rezultate, sve se to zaboravlja. Dječji osmijesi brišu sve ono ružno”, kaže Bojana.
Mališanima i njihovom ocu obezbijeđeno je i 10 metara drva jer i pored toga što su srca sada topla, zima je i dalje hladna.
“Pohvalio bih sve volontere koji su se odazvali na akciju, takođe sve one koji su donirali, kako firme, tako i pojedince. I jednih i drugih je bilo puno i uz njihovu pomoć smo ovako značajnu stvar i uspjeli uraditi. Ovu akciju smo završili, a sada nastavljamo dalje sa drugim”, rekao je Igor Kremenović, predsjednik Udruženja “Budimo ljudi”.
Na rastanku pozdravili smo se sa mališanima, a sa Zoranom smo se našalili i rekli mu da se, kada je već utvrđeno da u kući fali ženska ruka, sljedeći put vidimo u takođe lijepoj prilici kao što je bila ova, ali sa jednim članom porodice više.
Nezavisne novine