OKUČANI – Subotnjim nastupom u Domu kulture u Okučanima, braća Teofilović, Ratko i Radiša, dvoglasjem na svjetskom glasu, kako su o njima napisali u Srpskom narodnom vijeću Hrvatske, nastavili su veoma uspješna gostovanja u ovoj državi.
Prethodno su braća Teofilovići, održali koncerte u Pakracu, Karlovcu, Zagrebu, Zadru, na Kastavu pored Rijek, a prvog aprila pjevaće u Kistanju.
– Pozitivan odjek je svuda u Hrvatskoj, naročito poslije našeg nastupa u emisiji Nedjeljom u dva, HRT-a, a povodom izdanja albuma “Element” za Kroaciju rekords. Stižu nam pozivi za nastupe iz cijele Hrvatske. Održali smo koncerte u Splitu, Rijeci, Zagrebu… Srpsko narodno vijeće nas je angažovalo za nastupe u sredinama, gdje ima više stanovnika srpske nacionalne zajednice – kazala su nam u Gradiški braća Teofilovići, prije nastupa u obližnjim Okučanima.
– U nama i našim pjesmama, prepoznate su poruke tolerancije, uvažavanja, takozvanog suživota Srba i Hrvata, ali i drugih pripadnika naroda i nacionalnih manjina, različitih kulturnih vrijednosti u Hrvatskoj. Naša poruka je da muzika može povezati, zbližiti ljude, ojačati njihove međusobne veze, ukazati na zajedničke umjetničke i druge vrijednosti – pojasnio je za Srpskainfo Ratko Teofilović, rekavši da, u gradiškom kraju, u Republici Srpskoj imaju brojne poklonike njihove pjesme i muzike.
– Ovdje u Gradiški prvi put smo gostovali prije više od 10 godina. Tada smo upoznali divne ljude, posvećene umjetnosti, pobornike naše pjesme, među kojima je Vlado Tomić, tadašnji direktor “Kulturnog centra” a sada i zauvijek naš prijatelj – podsjetili su Teofilovići na svoj prvi dolazak u grad na Savi.
Oni naglašavaju odličnu atmosferu na koncertima i publiku koja ih prati sa velikom pažnjom i uvažavanjem njihove pjesme. Jedinstveni su njihovi nastupi u Pakracu, u Eparohijskom domu, u Karlovcu u Zorin domu, u Okučanima u Domu kulture…
– Dolazi na naše koncerte publika iz okoline, Pakraca, Slavonskog Broda, cijele Slavonije. Drago mi je takođe, što na nastupe dolaze Srbi i Hrvati, iz više država, i svi ostali, koje povezuje pjesma. Vjerujemo da će tako biti u Kistanju 1. aprila, a potom Zadru i Splitu, gdje ćemo nastupiti sa Miroslavom Tadićem. Imaćemo dva koncerta u crkvi u Zadru – najavio je Ratko Teofilović naredne planove u Hrvatskoj.
Radiša Teofilović takođe je veoma zadovoljan nastupima u susjednoj državi.
tradicionalnih kompozicija utkanih u bogato kulturno naslijeđe ovog dijela Evrope, od Srbije do Primorja.
Miljenko Jergović o Tefilovićima
Književnik iz Hrvatske Miljenko Jergović, čije kolumne su veoma čitane i uticajne, pisao je o Teofilovićima.
Kad su se tek pojavili, a mnogo je vremena od tada prošlo, naročito ako vrijeme mjerimo otpjevanim pjesmama, a ne danima i godinama, o braći Teofilovićima širio se glas kao o dvojici fantastično dobrih izvornih pjevača.
sijela na kojima su desetljećima i stoljećima pjevane. Prije nego što su Teofilovići zapjevali, orkestri i pjevači morali su se boriti protiv dvije pošasti, koje su im kvarile svaku pjesmu. Prva pošast proistekla je iz buke i žamora mjesta na kojemu se pjeva.
Druga pošast proistekla je iz povijesne nespremnosti i nesposobnosti našega svijeta da posluša pjevača; ne, to nikako, mi moramo pjevati s njim i uz njega! Muzika se u našem slučaju i u našoj živoj istoriji vazda zasnivala na pomalo i očajničkim pokušajima muzičara i pjevača da nadglasaju okolnu buku, utišaju žamor i natpjevaju svoju raspjevanu publiku.
Teofilovići nisu školovani pjevači, ali izgleda da upravo zbog toga istančano osjećaju i prenose emociju pjesama koje takođe niko školovan u istoriji nije izvodio. Njihova izvedba je stoga nešto što vežemo uz autentičnost. Iz njihovih glasova progovara ambijent, neispričana i slabo poznata istorija naroda, običaji i međuljudski odnosi iz vremena koja su mistično obavijena mrakom zbog nedostatka ili šturosti istorijskih zapisa.
Njihovi glasovi vam kao slušaocu “prinesu svijeću” u tom mraku i odjednom raspoznajete ljude i njihove sudbine, njihove priče, muke, ali i ljubavi. Teofilovići pak rasvjetljavaju upravo tu estetiku nekih davnih vremena, uspostavljajući tako most prema precima koji su, kao i mi danas, bili samo ljudi koji su na jednaki način izgarali od ljubavnih čežnji i strahovali od moćnika i onoga što donosi sutra. Dva glasa koji izvlače harmoniju od tamo gdje smo mislili da harmonije nema.
Izvor: Srpska info / M. Pilipović