GRADIŠKA – Kada je u potrazi za poslom daleke 1960. godine tada dvedesetdvodgodišnji mladić Milenko Lazendić došao sa Ozrena u ravnu Gradišku, nije ni slutio da će se tu skućiti, zasnovati porodicu i dočekati zasluženu penziju.
Milenko je stolar i zaposlenje je pronašao u nekadašnjem gigantu, fabrici namještaja „Radnik“.
U prigradskom naselju Bok Jankovac je upoznao Jelu Gak, zaljubio se, oženio i proširio prezime Lazendić na sinove Predraga i Slobodana.
– Moje rodno selo je Svinjašnica, na Ozrenu, u blizini Zavidovića. Teško mi je bilo da se prilagodim na ravnicu. Tamo sam bio u blizini Svinjašničke rijeke, rječice koja se ulijeva u Krivaju. Ovdje sam stotinjak metara od Save. Dok sam bio mlađi odlazio sam do Save – priča Milenko.
Milenko je poodavno u penziji. Pomaže sinu oko farme muznih krava. Sjeo je na ugodnom aprilskom suncu i evocirao uspomene.
– Radio sam 40 godina u „Radniku“. Nikada nisam bio na bolovanju. Svakodnevno sam pješice odlazio na posao i svaki dan prelazio po deset kilometara. To znači da sam samo za radnog vijeka obišao zemaljsku kuglu dva i po puta. I sada sam zdrav i ne idem doktoru – prisjeća se Milenko Lazendić.
Prije dvije godine Milenko je sinu Predragu, snahi Snježani i unukama Tatjani i Marijani pokazao rodno selo Svinjašnicu.
– Srce mi je bilo na mjestu kad sam obišao selo u kojem sam odrastao. Svinjašnica je danas pusta, nikoga nema, sve je zaraslo u korov i šiblje. Šta se može. A tamo sam u djetinjstvu čuvao krave i ovce, baš kao i ovdje kada ponekad pričuvam krave na ispaši. Lijepo je u ravnici, ali ozrenska brda su mi u mislima često – priznaje Milenko Lazendić, najvjerovatnije rekorder po broju pređenih kilometara, ali pješice.
Izvor: MojaSrpska.info / B. Grgić