U četvrtak, 02. decembra u Velikoj sali Kulturnog centra Gradiška održana je predstava – Stend-Ap komedija sa Željkom Pervanom u glavnoj i jedinoj ulozi.
Iskoristili smo priliku i razgovarali sa čuvenim komičarem iz šireg regiona.
Predstava koja je možemo reći veliki hit i koju je odgledao veliki broj gledalaca, ali i dalje živi i dalje je rado gledaju. Šta je toliko interesantno u toj predstavi?
PERVAN: Ne znam. Ja govorim iskreno o sebi, o državi, o ljudima i ne štedim ni sebe, ni državu ni ljude, a to ljudi vole. Vole kada nemaš dlaku na jeziku. Kada nema nešto zakočeno. Vidim kroz površinu u dubinu, što iznosim na površinu, a to ljudi prepoznaju kao dobro.
Koje teme obrađujete?
PERVAN: Kao i svi. Muško-ženski odnosi, mladost, starost, djetinjstvo, sve… Cijeli život u stvari.
Šta vam je najbliže od tema koje ste nabrojali?
PERVAN: Sve mi je drago. U svemu se nađe malo horora.
Čemu se publika najslađe nasmije?
PERVAN: Mom siromaštvu kad sam bio mali. Ne znam zašto je to svima najdraže.
Pričate li o politici i političarima?
PERVAN: Ne. Niti jedan nije zavrijedio da ga pomenem.
Gdje ste sve nastupali sa pomenutom predstavom?
PERVAN: Teško je sada sve nabrojati. Frankfurt, Grac, cijela Hrvatska, Bosna, Beograd, svugdje.
Koliko dugo već igrate? Kada je nastala predstava? Kada ste je prvi put odigrali?
PERVAN: Nije ona nastala. Ona nastaje. Bacaš staro, stavljaš novo.
Kada je ideja zaživila?
PERVAN: Ideja je zaživjela kada su me prvi put prije dvadesetipet godina pozvali u jedan zagrebački klub.
Koliko Vam popularnost znači?
PERVAN: Znači zato što zarađujem na onom što volim. Nesrećni ljudi, uvijek su nesrećni zbog posla kojeg ne vole, zbog žene koju ne vole. Kada te život utopi u nešto što ne želiš.
Gdje još možemo viditi Željka Pervana?
PERVAN: Svugdje pomalo. Trenutno za neku malu televiziju snimamo u leru dva dnevnik, „Pervan dnevnik“. Gdje Živojin i ja – Hrvat i Srbin govore o stvarima. Kolumnistički manifest, tu čitamo stvari s portala, od svuda i to komentarišemo. Dvije emisije na deset i dvadesetipet minuta, a spremam se sad obnoviti „Večernju školu“, jer trenutno ima tema kao nikada.