U nedjelju, 28. juna 1914, na Vidovdan, Gavrilo Princip je ubio Franca Ferdinanda i Sofiju Hotek. Poslije atentata slijedilo je hapšenje svih onih koji su imali bilo kakve veze sa samim ubistvima. Među njima su bili Miško Jovanović, Danilo Ilić i Veljko Čubrilović koji su pogubljeni na današnji dan 1915. godine.
Austrougarski zakon nije predviđao smrtnu kaznu za one koji su bili maloljetni, ali nju Veljko, Miško i Danilo, kao najstariji među atentatorima, nisu mogli da izbjegnu. Trećeg februara 1915. godine, nad njima je izvršena smrtna kazna vješanjem.
Poslednje tamničarske dane osuđenici su proveli pišući pisma svojim porodicma i prijateljima. Većina pisama je spaljena.
Naredni tekst nosi dio posljednjeg pisma Veljka Čubrilovića, pisanog noć prije pogubljenja, koje je takođe spaljeno po nalogu Suda, no tamničar se prije spaljivanja sažalio i prepisao ga. Potresne riječi koje je tih noći pisao govore o stanju svijesti čoveka koji očekuje smrt, koji zna da zauvijek napušta svoju porodicu, ali istovremeno svjedoče o njegovoj vjeri u djelo koje je učinjeno, te da žrtva koju će on i ostali osuđenici podnijeti nije uzaludna i da sa sobom nosi slobodu svom narodu.
„Kada primiš ovo pismo, moj duh lebdeće nad Tobom i našim čedom, milom Nadom. Tvoj Veljko ostaviće ovu „dolinu suza“, a ništa nema da ostavi tebi, mila moja, i našjem djetetu, nego svoju neizmenu ljubav prema nama. Dušo, posljednja moja misao biće upućena vama, mojim najmilijima. Ne tuguj mnogo, ne žalosti se. Tako je moralo biti. Predamnom na stolu leže slike Tvoje i Nadine, ja vas ljubim, a neki unutrašnji glas mi šapće, da će vas poslije moje tragedije pratiti sreća i blagoslov Božji. Budte sretni, a vrijeme će izliječiti i ovu tešku ranu. Mila moja ja poznajem život i predviđam da ćeš ti hrabro koračati kroz njega i krčiti trnovite staze kojim ćete stupati. Ali dušo, ako bi put bio isuviše trnovit da ne bi dostojalo Tvoje snage da ga krčiš, potraži druga koji će Te razumjeti, kao što sam Te ja razumjevao, pa s njime udruži svoj život. Od mene, neka Ti je prosto. Ti si zaslužila da budeš sretna. Kada naša Nada odraste i mogne razumjeti, ispričaj joj sve o njenom ocu. Držim da će me razumjeti i oprostiti svome ocu što je osirotila. Da, ja tražim i molim njen oproštaj, jer nisam prema njoj izvršio roditeljske dužnosti. Ti ćeš reći milom čedu: tvoj tata je tebe volio više nego svoj život, ljubio te i nosio kada si bila mala, o tebi je mislio i dan i noć. Neizmjerno vas voli i ljubi vaš tata. Neka vas Gospod blagoslovi. Molite se njemu, da mi bude milostiv.”
Video: