„Diana Budisavljević – Saznanje“
Kakvo saznanje, krv mi se sledila,
Znate li vi brojeve ove?
Hiljadu i koji broj, a još ih ima,
Ko su ova djeca, ove divne duše,
Sa kog polja zelenog su došli?
Ko im je majka, koja suze, od rastanka lije,
Ko im je otac, koji sad, po prvi put plače,
Zbog sudbine krvi svoje, čeljadi nevine.
Znate li da su sami, uplašeni, bez ljubavi,
Živi, a nisu živi.
Znate li da su od njih ostale samo kosti,
I koža koja se providi.
Da ih bližnji vide ne bi vjerovali,
Gladna, žedna, bolesna, tužna,
Znate li ko su ova djeca, ova silna djeca,
Ni kriva ni dužna.
Ne, ne može to tako, ne može zlo to da im čini,
Naći ću toj djeci imena i prezimena,
Odakle im krv kroz vene što teče kiseonik treba.
Ne, daću život svoj za samo jedan spasen njihov,
Ne, neće im to proći, tolike nevine duše da izgore zarad
Đavolje ideologije,
Da, umreću ako treba, ali moram im pomoći,
Da, umreću rado, jer već saznanjem ovim duša mi je mrtva.
Posvećeno heroini božanske klase.
Branka Blagojević