GRADIŠKA – Gradišku su zamijenili Padovom, već gotovo mjesec dana. Žarko i Luka Milivojac otišli su polovinom avgusta u ovaj italijanski grad, po novi život. I uprkos okolnostima, osjetili su sve njene čari i ljepote. U Padovi su upoznali medicinare, ljekare i bolničare, koji su mladom Luki presadili bubreg, vratili mu osmijeh na lice.
A sve se na početku odvijalo kao u dobro izrežiranom filmu.
Poziv iz Italije da je obezbijeđen bubreg za mladog Luku, inače medicinskog tehničara i velikog zaljubljenika u svijet fotografije i filma, potvrdio je da još postoje dobri ljudi, veliki profesionalci.
Od direktorice Doma zdravlja u Gradišci dr Vesne Gluvić Čelić, i načelnice bolničke laboratorije Aleksandre Pejičić, do vozača saniteta Zorana Golića i Saše Lazića ili do gradonačelnika Gradiške Zorana Adžića ili pak vlasnika firme PMP Jelšingrad Luiđija Poca – svi su oni dali nemjerljiv doprinos da se ostvari dvije godine iščekivana transplatacija bubrega i spasi život ovog dvaesetogodišnjaka.

Luka MIlivojac u Padovi se uspješno oporavlja od operacije
Pravoslavna simbolika daje Žarku i Luki dodatnu snagu i vjeru
Žarko Milivojac, srednjoškolski profesor njemačkog jezika, inače istinski vjernik, duboko vjeruje u simboliku, koju čita iz pravoslavnog kalenara.
„Uoči Preobraženja Gospodnjeg, povjerovao sam da će mi ovaj veliki praznik podariti radost, preobraziti bolest moga sina u njegovo zdravlje, a nama, njegovim roditeljima pomoći da ne klonemo duhom, da postanemo jači i odlučniji, vjerujući da zajedno s vojskom Lukinih anđela možemo pobijediti. I činjenica da smo u Italiji između dvije Gospijine dovoljno govori. Dovoljno govori i to a je Luku operisala doktorica najljepšeg imena, Kristina Silvestre”, povjerio nam se Lukin otac Žarko Milivojac.
Žarko će, priznaje, posebno pamtiti I 51. rođendan,koji je posljenjeg avgustovskog dana skromno obilježio sa Lukom.

Luka od oca naslijedio ljubav prema umjetnosti
Luka je ubrzo nakon operacija izašao iz režima intenzivne njege. Kamera mu je bila neprestano pri ruci. Bilježio je događaje oko sebe, upijao energiju dobrih ljudi. Očevu ljubav i brigu snimio je u dirljivom kratkom filmu,dokazao je da iver ne pada daleko od klade. Njegov otac Žarko je prije više od dvije decenije u Gradišci osnovao amatersko pozorište ‘Anastasju’ i postao preteča umjetnosti na daskama u gradiću na Savi. Luka je autor nekoliko sjajnih kratkih filmova upravo o ljubavi i brizi svojih najbližih, roditelja Zorice i Žarka.
“Moj Luka je umjetnik, i u trenucima prave životne borbe pokazao je da mu je umjetnost preokupacija. Njegovi kratki filmovi govore dovoljno. ‘Borba mog oca’,’Kosa moje majke’, ‘Vjerujem’ i ‘Zvuk života’, govore emotivno o mojoj brizi i molitvi, majčinoj bolesti ili njegovoj borbi za život. Luka je naš život, naš smisao života”, kaže Žarko Milivojac.

Žarko sa frizerom Rikardom
Žare, kako ga zovu njegovi prijatelji u Gradišci, posijao je prijateljstvo i širom Padove. Kao veliki rusofil, a četvrtina njegovih krvnih zrnaca je po babi ruskoga porijekla, pronašao je u Padovi Ruse i sprijateljio se sa njima. Sprijateljio se i sa frizerom Rikardom, upoznao sa Makedonkom iz Ohrida koja u Padovi pravi sjajne poslastice, pronašao Sirijsku pravoslavnu crkvu…
Padova ostaje vječna ljubav porodice Milivojac
“Padova je prelijep grad, sa primamljivim balkonima, lijepim i prijateljski nastrojenim ljudima, vrhunskim ljekarima, predivnim ulicama i prirodom. Zavolio sam Padovu, jer je Padova mome Luki podarila zdravlje i život. Dok sam živ biću zahvalan ovom gradu i Italiji, moliću se za njih. Isto kao i za veliku armiju Lukinih anđela, koji su mu omogućili da dođe ovdje na sjever Italije, kazuje Žarko.

Poznajući Žarka, omiljenog profesora kome i u Italiji nedostaju njegovi učenici i kolege iz Gradiške, znamo da će biti najveći misionar Padove i Italije ne samo u Gradišci, već i šire. Ako je svoje djetinjstvo u Gradišci opisao u knjizi ‘Park neisplakanih suza’, onda bi boravak u Padovi, koji brižljivo zapisuje u dnevniku mogao nazvati ‘Grad suza radosnica’. Sa sigurnošću možemo potvrditi da će Žare i Zorica, inače pasionirani slagači puzli, složiti i panoramu Padove, i pronaći joj počasno mjesto u porodičnoj kući u Gradišci.
Autor: Boško Grgić