Nedjelja, rano jutro, koračam prema radiju onako kao što sam koračao prema radio stanici u Tesliću u isto ovo vrijeme prije četiri godine.
Dolazim na posao otvaram vijesti, o ne opet. Opet ta nedjelja. Nismo se oporavili od prošle tragedije, a ova nedjelja je donijela još jednu.
Otišao je najpoznatiji teslićki glas. Da, onaj glas koji vam je uvijek želio dobro jutro, dobar dan i laku noć. Otišao je vedri, nasmijani glas, koji me je prvi ubacio u program. Uz pomoć nje sam imao prvi sportski prenos i imao priliku upoznati radio stanicu. Izvještavao sam iz Rija, svi su me čuli.
Taj glas je u Tesliću stvorio radio, taj radio je stvorio Teslić u svijetu medija. Taj glas je ostavio iza sebe desetine hiljada slušalaca. Taj glas se u meni i dalje čuje, čuju se i dalje svi ti savjeti, lekcije i sva ta životna usmjerenja.
Taj glas je otišao prerano, otišao je negdje da traži svoj spas. Otišla je osoba kojoj sam mnogo zahvalan i kojoj je naš Teslić mnogo zahvalan. Otišla je, a iza nas je ostalo mnogo dobrih priča i još mnogo neispričanih priča.
Slava joj!
SNJEŽANA SIMIĆ MOMČILOVIĆ (1980-2020)