GRADIŠKA – Sa gospodskim manirima, dubokim naklonom i hvatanjem oboda šešira prilikom pozdravljanja, stalnim osmijehom na licu i redovnim posjetama kafanama, osamdesetjednogodišnji Dušan Rajković, poznatiji kao čika Duško, plijeni pažnju na svakom koraku.
Mrkonjićanin po rođenju, Travničanin po profesionalnim angažmanima, Sarajlija i Zagrepčanin po školi i Gradiščanin kao penzioner, čika Duško rado govori o svakoj životnoj fazi kroz koju je prošao. A prošao je mnogo.
Ipak ona u Travniku i na prelijepom Vlašiću je najzanimljivija. Duško je tu radio kao ugostitelj, bio je i predavač konobarima u Travniku, a najveći dio radnog vijeka proveo je kao kontrolor u hotelu ‘Orijent’ i drugim objektima. Služio je i družio se sa mnogim gostima najvišeg ranga. Čika Duško je bio predodređen za domaće političare, privrednike, pjevače, glumce…
“Hamdija Pozderac je bio veliki gospodin, dobar i učtiv čovjek i rado viđen gost u hotelima u kojima sam radio. On mi je donio suho meso od bosanskog medvjeda. Rekao mi je da je to delicija i da mu ga je dao brat Hakija. Rado se sjećam sati i dana provedenih sa Hamdijom”, sjetno priča Duško Rajković.
Tri crna odijela i danas čuva u ormaru
Zanimljivo je da ovaj bivši ugostitelj prefinjenih manira u svojoj kolekciji ima tri nova crna odijela, te po tri para bijelih rukavica i čarapa. Baš kao što oficiri čuvaju svoje uniforme. Obukao ih je samo po jedan put. Svaki put kada je dočekivao Tita.
“Tri puta sam nadgledao poslugu koja je služila Tita. Tito je često išao u Bugojno i navraćao je u Travnik. Volio je domaće supe, čašćavali smo ga i ukusnim bosanskim specijalitetima, među kojima su bili bureci i razne pite. Ljudi na recepciji su se otimali za ostatke njegovih cigareta, koje je ostavljao neispušene, a kasnije su im predstavljale neprocijenjivo drage uspomene”, prisjeća se čika Duško.
Duško Rajković bio je i u specijalno odabranom timu posluge kada su dolazili Džemal Bijedić, pa kasnije Cvijetin Mijatović, Rato Dugonjić i drugi bosanski političari. Kaže da su ugostitelji nekada bili gospoda, družili su se često sa visokorangiranim ljudima i nerijetko su zbog toga imali razne privilegije.
Zanat pekao u Sarajevu i Zagrebu, a potom nesebično obučavao mlađe generacije
Srednju ugostiteljsku školu čika Duško završio je u Sarajevu, a višu u Zagrebu. Kaže da je ugostiteljskom poslu naučio mnogo mladih ljudi.
Mladi konobari su ga uvažavali i od njega naučili mnoge kafanske tajne i manire. Učio ih je da konobari moraju biti gospoda.
“Danas živim prosječnim penzionerskim životom sa suprugom. Imamo dva sina, jedan živi i radi u Puli, drugi je profesor ovdje u Gradišci. U Travnik odem rijetko, a volio bih još jedanput vidjeti moje nekadašnje kolege, goste i prijatelje. Sreo sam mnogo dobrih ljudi sa stilom, od kojih sam dosta toga naučio”, priznaje uz domaću kafu čika Dušan Duško Rajković, poslednji konobar boem na ovim prostorima.
Nema dana da Duško nekoliko puta ne svrati u svoju omiljenu kafanu. Svakodnevno šeta, ne skidajući osmijeh sa lica. I desna ruka mu je uvijek pripravna. Njome dotakne obod šešira kada pozdravlja poznanike i prijateljhe.
Od čika Duška Rajkovića i danas se može mnogo toga naučiti. Prije svega kako se poštuje ugostiteljska profesija, gosti i ljudi, bez obzira ko su i odakle dolaze.