Srbac – Mještani srbačkog naselja Crveni jarak nisu ni sanjali da će jednog dana u svom komšiluku moći vidjeti čuvenog srpskog tenisera Novaka Đokovića, koji se “naselio” u domaćinstvu Dušana Lepira.
Onaj pravi Nole nije odlučio da za sada svjetske teniske terene zamijeni pitomim srbačkim krajem, ali jeste njegov drveni kip koji su izradile spretne ruke srbačkog penzionera koji je za protekle tri decenije izradio oko 500 sličnih eksponata. Međutim, nijedna od njih nije kao Novak Đoković, kaže Dušan Lepir, koji je u taj unikatni rad uložio proteklih pola godine, radeći na njemu svakodnevno po nekoliko časova.
– Veliki sam zaljubljenik u prirodu i šetajući pored Vrbasa u selu Lilić pronašao sam komad platanovog stabla koji je bio pored obale. S obzorom na to da već dugo imam želju da uradim figuru Novaka, ovaj primjerak drveta je bio najpogodniji do sada i krenuo sam sa oblikovanjem. Kao rezultat dobio sam Noleta u njegovoj karakterističnoj pozi, sa raskoračenim stavom, uzdignutim rukama i pobjedničkim krikom da ga čuje cijeli svijet – kaže Dušan.
Ističe da je riječ o minijaturnom Novaku, visine oko 60 centimetara, i dodaje da je imao želju da ga uradi u prirodnoj veličini, ali nije mogao pronaći kvalitetno drvo da bi ostvario svoju zamisao.
– Gotovo sve što sam ikada uradio nastalo je od komada stabala koje je priroda već sama oblikovala, a ja sam samo doradio i dao završni izgled. Tako je nastala i figura hajduka koja je visoka dva metra i 10 centimetara i teška 110 kilograma kao i figura lovca koju sam radio po sebi i na njoj radio čak 13 mjeseci – priča Dušan.
O motivu da uradi figuru jednog od najvećih tenisera svih vremena, Dušan kaže da je time želio da oda priznanje najvećem reprezentu srpskog sporta i diplomatije u svijetu.
– Teško mi je da gledati kada dobije mečeve, a kamoli kada gubi. Poslije pobjeda sa osmijehom liježem u krevet, a nakon poraza spavanja nema. Nekada moram prošetati ulicom da se smirim. Usponi i padovi u životu svakog sportiste su razumljivi, ali u njegovom slučaju to teško prihvatam – iskren je Dušan.
Njegovi radovi su već poznati u regionu i izazvali su veliku pažnju ljubitelja ove vrste umjetnosti iz cijelog svijeta. Dosta eksponata je već prodao, ali se nerado od njih odvaja jer ih sve doživljava kao vlastitu djecu. Među njima prednjače figure ljudi i životinja, poput orla čiji raspon krila iznosi više od dva metra ili kornjače sa Galapagosa teške 300 kilograma.
– Neke svoje radove ne bih prodao ni za silne pare ali Novaku bih rado poklonio njegovu repliku. Volio bih da ga upoznam i da mu kažem koliko znači ne samo u mom životu, već svih nas koji provodimo besane noći gledajući ga na malim ekranima. Bila bi mi čast da mu lično predam svoj rad – kaže Dušan.
Knjiga rebusa
Dušan Lepir u slobodno vrijeme voli da piše, a strastveni je zaljubljenik u enigmatiku i trenutno priprema knjigu u kojoj će se naći čak 508 rebusa. Uspio je da sve srpske poslovice i izreke pretoči u rebuse što do sada nikom nije pošlo za rukom na ovim prostorima. Iako je duboko zagazio u osmu deceniju, Dušan se aktivno bavi lovom, a voli da planinari i vozi bicikl i do sada je nekoliko puta proglašavan za najstarijeg učesnika srbačke biciklijade i marša stazama egzodusa na Vozući.