Uglavnom mame samo uzdahnu pri pomisli na malo slobodnog vremena, a kamoli da pronađu kakav hobi. Kakav je to luksuz, čak graniči sa ludilom ili gluposti!
Jedna kolegica mi se davno požalila da obavezno zaboravi da nanese parfem kada izlazi u šetnju, a to je nešto što je mislila da joj se nikada neće desiti. Da ne govorim o odjeći koju bih na brzinu obukla naopako ni ne pogledavši se u ogledalo. Etiketa – ko još ima vremena uz dječiji plač i brzinu spremanja da pogleda gdje se ta etiketa nalazi i da li je sve na svom mjestu. Nema potrebe ni da nabrajam situacije sa mrljama od čokolade na odjeći koje sam mnogo puta ponosno nosila na nekoj svadbi ili krštenju. Jednostavno bih glumila da mrlja nema, one su modni detalj, poseban efekat uz “svečani stajling”.
Prije nego što sam postala majka imala sam nekoliko različitih interesovanja koje nisu vezane za posao ili kućanstvo: kreativne radionice, redovna fizička aktivnost, šivanje, izrada nakit, čitanje i najomiljenija – pisanje. Rođenjem prvog djeteta nestale su one dodatne aktivnosti vezane za kreativni rad. Boje za zid ili staklo nisam smjela koristiti u blizini bebe, a perlice za nakit nisam mogla skupljati i širiti za ono kratko ukradeno vrijeme. Kada sam rodila drugo dijete, nisam mogla lako naći način ni da redovno radim vježbe. To je izgledalo tako što se djeca provlače ispod mene. Njima je to bio poziv na igru. Mašinu za šivanje sam odavno izbacila iz upotrebe, u stanu nema dovoljno prostora za nju, a buka koju proizvodi budi te male mangupčiće. Na kraju je najbolje bilo zaboraviti da uopšte imam tu mašinu. Ostalo je jedino pisanje i čitanje, koje sam upotrebom pametnih telefona uvijek mogla da sprovodim. Naravno, uobličavanje tekstova i kontrolisanje štamparskih grešaka je veoma otežan posao zbog konstantnih upada i dozivanja u kojem dok pišem razaznajem jedino glasno vikanje: “Mamaaa!”No, upornost mi je jača strana. Od pisanja ne odustajem! Čak sam u toj najvećoj zbrci u momentu kada sam imala najmanje vremena kreirala i svoj blog.
Primjetila sam kako ideje brže nadolaze kada nemaš vremena . Isto kao kada nemate novca, sve u izlogu izgleda privlačno. Kasnije, kada dođe ta famozna plata, nekako više ne znate kud bi prije potrošili novac. Tako je i sa slobodnim vremenom. Što je veća “stiska”, to je bolja organizacija i odmah “frcaju “ideje. Treba uhvatiti taj momenat, stati na tu papučicu, zakočiti i iskroistiti dan. Ponekad nije loše iskočiti iz šina, doživjeti to malo slobode nakon priče za laku noć. Naravno, to samo ako ne zaspite prije dječice. U tom slulučaju, koristite iste one metode kojima vas klinci zavlače kada neće na spavanje. Rastežite minut po minut, pa će se nekada momenat pretvoriti u sat.
Čak i kada su klinci manji, sve se nekim čudom stiže. Jeste to ubrzan tempo i nema vremena za mnogo razmišljanja, ali ide. Kada je više vremena, kada se konačno pomalo sitna dječica osamostale, treba se sjetiti svega onoga što ste bili prije neprospavanih noći uz plačne bebice. Nakon određenog vremena, najteže se probuditi iz besanih noći i dosegnuti taj novi nivo uživanja u životu.
A opet, ako vas kao mene, uhvati manija piskaranja, tada ćete nastradati. Neoprano suđe čeka, neku drugu mamu bez hobija, a mašina se pokvarila. Kutije nakon renoviranog stana, još neraspakovane, uuu, a tek veš. Ipak je svaki minut i dalje dragocjen. Ali… kuckanje je sad u modi, pa evo i ja da se priključim trendu. Hoću i ja malo da budem moderna, iako hobi definitivno nije izmišljen za majke. Vjerujem da u rječniku za tu riječ nikako ne piše: zanimacija za majke koja imaju preča posla od “tako nazovi” piskaranja, vježbanja, pjevanja, učenja stranih jezika, ili čak izvođenja opasnih skokova sa nekih neprimjerenih visina. “Mama koja koja izvodi skokove sa padobranom”, to bi tek bio sjajan naziv nekog narednog teksta.
lolamagazin.com