Neću ti persirati zato što nisi puno stariji od mene, a prvenstveno zbog činjenice da se poznajemo više od 30 godina. Nakon 5 bezuspješnih pokušaja da dođem do tebe kao načelnika opštine, bez obzira što sam se svaki put uredno prijavila na info pultu, odlučila sam da ti se obratim pismeno.
Vjerujem da si već dobio moje pismo koje sam poslala na službenu adresu, ali s obzirom da nisam dobila nikakvu povratnu potvrdu o tome, obraćam ti se otvorenim pismom. Nikada nisam bila član niti jedne stranke, a i ne namjeravam, ali sam za tebe više puta glasala. Ako ovo pismo bude objavljeno, to ne znači da ću postati i član stranke koja ga je objavila, vjerovatno i neću, nemam potrebe za tim. Ali da će zaslužiti moje poštovanje, to je sigurno.
Ništa ne tražim, niti očekujem od politike, pa tako ni kod tebe nisam željela da nešto tražim, već da pozdravim čovjeka koga dugo poznajem i cijenim i koji je eto uspio u politici.
To je bila nemoguća misija, jer „načelnik“ je prezauzet da bi primao na razgovor sugrađane. Šta se to desilo sa tobom Zorane ?
Pamtim te kao marljivog učenika, tihog, nenametljivog, čak pomalo stidljivog mladića…, kasnije dobrog studenta i ljubaznog bankarskog činovnika.
Sada čitam kako te opisuje jedan naš sugrađanin, citiram :
„Taj tužan i naivan pogled krije perfidnu, smišljenu, lukavu, bezobzirnu i drsku osobu. Samoživnik koji misli samo na sebe i svoje lične (finansijske) interese. To je faca koja bezočno laže u kameru i mikrofon. Svoj neuspjeh, nerad i laži pripisuje drugima. LOŠ ČOVJEK, LOŠ NAČELNIK“.
I čovjek se potpisao, punim imenom i prezimenom. Provjerila sam, taj čovjek postoji i živi u Gradišci, znači stoji iza svoga javno izrečenog stava.
Šta se to desilo sa tobom Zorane?
Ja i dalje želim da te vidim, onakvog kakvim sam te uvijek smatrala.
Čak i kada se pričalo da si dezertirao, odnosno osigurao povratak sa ratišta padajući u nesvijest iz čista mira, nisam u to povjerovala.
Pa i 1999. godine kada te je Krčmar Đorđo (ili Đorđe kako on voli da se predstavlja), tada predsjednik stranke SPAS, natjerao da podneseš ostavku sa mjesta predsjednika izvršnog odbora, bila sam na tvojoj strani. Gradiška zna Krčmara, vrlo dobro! Otkud ti u takvom društvu Zorane?
Presrećna sam bila kada si se kandidovao za načelnika, i tužna kada si te izbore 2008 godine izgubio. Iz moje porodice si na poslednjim izborima dobio 6 glasova. Možda nije mnogo , ali je 100 % jer je toliko i glasača u kući.
Šta se to desilo sa tobom Zorane?
Zar da početak tvog načelnikovanja obilježi davanje otkaza za 16 zaposlenih? Neke od njih i lično poznajem. Gdje će ti duša Zorane? Da li si svjestan da je to 16 životnih sudbina, ne računajući članove njihovih porodica? Neki od njih su bili i hranitelji porodica!
Lijepa za uho je priča o domaćinskom poslovanju, ali progon pojedinaca i članova njihovih porodica nadjačava sve pozitivno što si uradio. Ponovo si uzeo ulogu Boga, igrajući se sa ljudskim sudbinama. Prosječnom čovjeku, kakva sam i sama, muka je i slušati o tome, a ne mogu ni da zamislim kako je članovima porodica čiju si egzistenciju ugrozio. Zašto progon nečije majke, brata, sina, ćerke? Čime to možeš opravdati?
Nemoguće je „zlo činiti a dobru se nadati“! Zlo dobro donijeti neće, Zorane! Život uvijek vraća ono što daješ, kako se nisi nekada postavio u poziciju ljudi čije si egzistencije i porodice ugrozio?
Tebi, međutim, ni to nije bilo dovoljno, sada je cijela opština taoc tvojih partnera!
Šta se to desilo sa tobom Zorane?
Zbog koga si sebe izvrgao ruglu?
Zbog Radislava Dončića?!
Zbog Saše Lazića?!
Otkud ti u takvom društvu Zorane?
I da je u pitanju bilo ko drugi, prevelika cijena za očuvanje bilo čije fotelje je ovo što je snašlo Gradišku. I kud baš od tebe Zorane? A, taj Dončić! Ne mogu vjerovati da ti nije poznato o kakvom čovjeku i kakvih moralnih vrijednosti se radi?! Pa raspitaj se malo, bilo bi korisno. Pitaj ove mlađe koji su vikendom u noćnim klubovima.
Taj Lazić, kažu, iako vozač, upravlja svim kadrovskim dešavanjima u Domu zdravlja, otvoreno prijeti i ucjenjuje. I šta sada? Skupština ne funkcioniše, a izbori idu. Ko od toga ima koristi? Koliko čujem tvoji prijatelji se hvale da ćeš u Sarajevo!
Kakva je to poruka onima koji su doprinijeli tvojoj pobjedi, pa i svima koji ipak ostaju da žive u Gradišci? Ne gradi se svoja sreća na tuđoj nesreći, a ti si mnoge unesrećio. Želim ti svaku sreću, ali nisi ostvio nimalo lijep trag iza sebe.
Ne pišem ovo sa gorčinom, nisam ni ljuta na tebe, iskreno ja lično nemam ni razloga za to. Bogu hvala, moja porodica ne zavisi od politike. To što za tri godine nisam mogla doći do načelnika i nije neki razlog, iskreno. Možda sam ljuta na sebe jer očigledno da te nisam dobro procijenila? Ni približno!
Ali duboko razočarana jesam, iskreno. Razočarana u ljudskost, valjda zato što je iščezla pod pritiskom politike i ličnih interesa. Žao mi je što nisam bila u prilici da ti ovo kažem gledajući te u oči, ali na pismu koje sam ti poslala na službenu adresu su svi podaci, pa i broj telefona, tako da se možeš javiti ako želiš.
Mada, sada možda nema ni potrebe.
Šta se to desilo sa tobom Zorane ?
Slavica M., Gradiška