GRADIŠKA – Ako u potkozarskim selima pitate gdje živi Mile Božić teško da ćete dobiti odgovor. Ipak, u slučaju da kažete nadimak Jankula svi će vas uputiti u Gornje Podgradce, gdje jedan od najpoznatijih gljivara u Srpskoj svako jutro od pet časova po obližnjim šumama bere plodove i ljekovito bilje.
Da je tako uvjerila se i ekipa “Glasa Srpske” gdje popularni Jankula bez problema nalazi gljive, a u periodu godine najviše ima crne trube. Život ga nije mazio, u posljednjem ratu izgubio je i sina jedinca, a sa rodnog Korduna protjeran je u “Oluji”. Za “Glas Srpske” kaže da ljude dijeli na dobre i loše, a da je u prirodi punih sedam decenija, jer ga ona rasterećuje i opušta, a usput se dobro i zaradi.
– Sa tri godine sam se prvi put susreo sa gljivama, uz oca na rodnom Kordunu. Pomagao sam mu da prenese vrganje dok ih je čistio. Poslije sam se i bavio nekim drugim poslovima, ali branje gljiva mi je strast. Na osnovu drveta znam gdje ima gljiva, a za to je potrebna praksa. Vrganj vidim i na 80 metara. I noću, uz pomoć baterije idem u šumu da berem gljive – kazao je Božić.
Prema njegovim riječima, svakodnevicu mu olakšava supruga Nada koja mu je podrška i u kući, ali i na padinama Kozare.
– U našim šumama najpopularniji su vrganji, lisičarke, crne trube, panjevače, rujnice, sunčanice, burboni te još mnogo njih. Kozara i Potkozarje pravi su rudnik zlata za gljivare i kada sam živio na Kordunu dolazio sam u ove krajeve da otkupljujem gljive. Jednom sam kupio 21 vrganj iz jednog korijena što je apsolutni rekord u bivšoj Jugoslaviji – rekao je Božić.
Dodaje da su gljive kvalitetnije i zdravije od mesa, a sve što sakupi lako proda na tržištu.
– Gljive sušimo, kuvamo, neke i zamrznemo svježe pa čak i pravimo rakiju od vrganja. Gljiva ne raste samo tamo gdje je smetljište, jer prirodu zagađujemo – rekao je Božić.
Dao nam je Jankula jasan odgovor koja je najbolja gljiva.
– U BiH je zovu rujnica, na Kordunu, Baniji i Lici je rudnjača, u ostatku Hrvatske kneginja, a latinski naziv je amanita caesarea i ona je kraljica gljiva. Konkretno na Kozari je ima puno, a odgovorno tvrdim da je bolja i od jagnjetine i prasetine – kazao je Božić.
U šali kaže da samo onaj dan kada ga ponesu na groblje neće biti u šumi i brati gljive.
– One su moja strast, sa njima i pričam, najbolje se razumijemo i zatvorenih očiju znam gdje se nalaze – istakao je Božić.
Jankula se bavi i duborezom, a njegova velika ljubav je i lov.
– Strastveni sam lovac, a i djed i otac su mi bili lovci. Inače i dalje sam aktivan, ali moram priznati mnogo manje nego što je to nekad bio slučaj. Strast je u druženju, a u kući imam sve moguće trofeje – rekao je Božić.
Iako ga većina ljudi zna kao nekoga ko mnogo vremena provodi u šumi, malo je onih koji znaju da je završio srednju školu za pilota u Mostaru.
– Letenje sam obožavao kao mladić, a akrobatsko letenje 1968. godine završio sam na Zlinu. Prošao sam sve manje aerodrome u bivšoj Jugoslaviji – rekao je Božić.
Sušara
U rodnom Karlovcu bio je preduzetnik i upravnik pošte, a u Gradišku je stigao bez ičega, međutim održao ga je pozitivan duh. Iz starog kontejnera u kojem je živio započeo je biznis.
– Napravio sam sušaru, imam prostor za kuvanje i zamrzavanje. Sušare mi ljeti rade isključivo na sunčevoj energiji, a zimi koristim šporet i ventilator – kazao je Božić.
Izvor: Glas Srpske / Miloš Vasiljević