GRADIŠKA – Nije mu teško gradiškim ulicama nositi 69 godina na plećima i drvenu gajbu vrganja pod rukom. Vlado Kukavica, penzioner iz Gašnice kod Gradiške, gotovo svakodnevno nasmijan hoda ulicama i nudi svježe vrganje.
Pronalazi ih na Prosari, a ova godina, kako tvrdi, nije za pohvalu. Nema kiše, nema dovoljno ni gljiva. Ali brkajlija Vlado ima oštro oko i dobar nos za gljive.
„Nađem svaki dan po nekoliko kilograma, ali moram duboko zagaziti u šumu i proći desetak kilometara. Ja Prosaru i njene obronke poznajem kao svoj džep, poznajem mjesta na kojima uvijek ima vrganja i drugih jestivih gljiva“, priča Kukavica.
Poznaje gljive za sve namjene, za dobre radnike i još bolje ljubavnike
Vlado Kukavica kaže da zaviri u svaki šumarak i proplanak na Prosari, planini koja se od rijeke Save nadovezuje na Kozaru. Jedne godine je apotekama prodao 200 kilograma lisičarke.
“Ja sam doktor za gljive. Znam koja je dobra za koju pojedinost. Jedna vrsta je dobra za dobar vid, sluh i brkove, druga za žene i ženske probleme, treća za dobar san. Najbolja je vrsta koja me drži budnim cijele noći”, kaže brko Vlado veliki zaljubljenik u gljive, sport, osmosmjerke i žene.
Brkovi mu zaštitni znak
Kukavicu Gradiščani dobro znaju i po oštrom pogledu i velikim brkovima. Oni su mu zaštitni znak.
„Eh kakvi su to nekad brkovi bili, najbolji u selima pored Save, od Orahove do Doline i Orubice, Srpca i Broda. I danas oni, iako su sijedi imaju svoju simboliku. Vitalan sam, mogu potrčati, igram fudbal sa dječurlijom, kad se umorim onda rješavam osmosmjerke, nije mi dosadno. Vidim da me navodite da kažem koju riječ o ženama, e neću, neka one kažu kakav je bio brko Vlado. Nisam nikad bio kukavica“, rekao je Vlado Kukavica.
Pronašao dva vrganja kapitalca
Vlado je nadaleko poznat i po vrganju kapitalcu, koga je ubrao prije dvije godine, takođe u Prosari. Kada ga je stavio na vagu nedostajalo je samo 30 grama do punog kilograma. Vlado priznaje da je prije dvadesetak godina na istom brdu ubrao dvostruko većeg i težeg vrganja.
„Bilo je to u ljeto 93. godine. Za jedan dan sam tada ubrao 126 kilograma vrganja. Brao sam ih klečeći. Kad sam naišao na tog od 2.100 grama dugo sam ga gledao i divio mu se, pa sam ga tek tada ubrao. Inače poznajem 64 vrste gljiva. Ja posebno volim vrganj sa crnim repom, unutra je bijel kao sir. Kad njega večeram mogao bih otići u Holivud, ne bih se osramotio“, kaže Vlado, inače, najpoznatiji brkajlija i gljivar u Gradišci.
Zanimljivo je da prije no što sa gajbom gljiva krene gradskim ulicama Vlado Kukavica prvo svrati u omiljenu kafanu. Razlog je jednostavan jer kako kaže, prijatelji iz kafane mu poslije ne bi vjerovali kakve gljive je pronašao.
Autor: Boško Grgić