Gradiška – Povodom 70 godina od oslobođenja Gradiške od fašističke okupatorske vlasti u Drugom svjetskom ratu u Zavičajnom muzeju u Gradišci danas je otvorena izložba ’’Putevi pobjede’’ .
Riječ je o nadograđenoj i dopunjenoj izložbi čiji je cilj da sačuva tekovine antifašističke borbe bosanskogradiškog sreza, posebno naroda Kozare i Potkozarja koji je podnio najveće žrtve.
Autor izložbe, Bojan Vujčić, rekao je da izložene fotografije datiraju iz 1970.godine, da su uradili retrospektivu izložbe i dodali oružje, oruđe, dokumente i novac koji su dobili od građana gradiškog sreza.
Veoma je značajan pištolj mauzer 1934 koji je izrađen 1941.godine u seriji od osam hiljada komada, a koji je na poklon muzej dobio od doktora Borislava Šokčevića, naveo je Vujčić.
On je podsjetio da je najveći broj dokumenata sačuvan u Vojno istorijskom Institutu u Beogradu i da uvijek nalaze nove fotografije i dokumente koji svjedoče o tom periodu. Vujčić je naglasio da je ova izložba stalna postavka koja će biti u renoviranom istorijskom dijelu zavičajnog muzeja u Gradišci.
On je naveo da je u periodu proteklog rata muzejska građa bila u prostorijama parka Petar Mrkonjić, nakon čega je prebačena u podrumske prostorije Doma kulture, do 2003. godine kada su fotografije reparirane i izložene javnosti.
Vujčić je dodao da je izrađena i brošura koja može poslužiti kao katalog, da se mladi upoznaju sa dešavanjima od 1941.do 1945.godine i zločinima na Kozari 1942.godine.
Učesnik NOR-a, Marko Galić iz Lužana, rođen 1926.godine, kaže da je 1943. otišao u Petu kozaračku brigadu sa kojom je prošao cijelu Bosnu, Srbiju pa sve do Celja. Marko kaže da je na izloženim fotografijama danas prepoznao svoje saborce, među kojima i komandira čete Radu Čekića iz Grbavaca.
Božo Vidačković, rodom iz Cimirota sa dubokim emocijama i tugom sjeća se da je krenuo u drugi razred osnovne škole kada se desilo zlo na Kozari. Vidačković je rekao da su šest mjeseci bili u zbjegu na Kozari, te da je bio zarobljen i prošao brojne logore u Hrvatskoj, Stara Gradiška, Jablanac, Mlaka i Sisak – logor smrti djece potkozarja, gdje je izgubio dva brata i sestru. Kaže da i danas sa suprugom odlazi na ta mjesta da položi cvijeće. Imao je sreću da preživi, da ga iz logora Sisak za poslugu uzme jedan Hrvat kod koga je ostao do dolaska partizana.