Naslovna Kultura Filmovi U GRADIŠCI PROMOVISAN DOKUMENTARNI FILM ”ČETIRI KOCKE ŠEĆERA” AUTORA BORISLAVE CVIJIĆ

U GRADIŠCI PROMOVISAN DOKUMENTARNI FILM ”ČETIRI KOCKE ŠEĆERA” AUTORA BORISLAVE CVIJIĆ

U Kulturnom centru Gradiška večeras je održana projekcija kratkog dokumentarnog filma “Četiri kocke šećera”, autora Borislave Cvijić.

Direktor Javne ustanove “Spomen-područje Donja Gradina” Tanja Tuleković rekla je da je film ‘’Četiri kocke šećera’’ rezultat istraživačkog rada, truda i misije očuvanja sjećanja na žrtve ustaškog zločina genocida u koncentracionog logora Jasenovac, kao i na svu golgotu koju je preživio narod u Drugom svjetskom ratu. Lične priče svih koji su preživjeli golgotu najjače su oružje prezentacije stradanja naroda u Drugom svjetskom ratu, a Javna ustanova ‘’Spomen-područje Donja Gradina’’ pokrenula je inicijativu za prikupljanje starih fotografija, predmeta i dokumenata kako bi svi zajedno iznijeli ovu priču, rekla je Tulekovićeva.

Autor filma, Borislava Cvijić, koja je profesor srpskog jezika u Tehničkoj školi Gradiška, istakla je da film govori o životu žrtava prije, za vrijeme i poslije zločina NDH. Cilj njegovog stvaranja je da pokaže kako su žrtve genocida živjele prije rata, kako su se snašle u užasu tokom rata i kako su smogle snage da prežive, navela je Cvijićeva. Ona je istakla da su filmom htjeli da pokažu način na koji se stradanje iz 20. vijeka može predstaviti generacijama u 21. vijeku, o čemu se malo govori u nastavi. Brisanjem kulture sjećanja mi ćemo stvoriti generacije kojima srpske žrtve u 20. vijeku neće značiti ništa, a bez pijateta prema žrtvama  ne može se stvarati zdrava budućnost, rekla je Cvijićeva. Ona je završila školu hlokausta u Jerusalimu i poučena radom Jevreja, kako kaže,  pokušala je da kod nas prikaže samo jednu od priča.

Svjedok, Gojko Bjelajac iz Sovjaka, rođen 1938.godine u filmu priča sjećanja o životu prije logora, boravku u dječijem logoru Sisak i sreći koju je imao da preživi.

Režiser, Dejan Arsić, naveo je da su filmom ‘’Četiri kocke šećera’’ htjeli da pokažu da zaborav nije utemeljen u našoj kulturi, da postoji ljudskost u nama i da pamćenjem na stradale živimo.

Film je rađen šest mjeseci.

Radio Gradiška