Naslovna Info Gradiška TRKA S VREMENOM ZA LUKIN ŽIVOT Poziv iz Padove stigao oko ponoći,...

TRKA S VREMENOM ZA LUKIN ŽIVOT Poziv iz Padove stigao oko ponoći, do bolnice udaljene 550 km stigli za četiri i po sata (FOTO)

GRADIŠKA – Vijest da je Luki Milivojcu (20), medicinskom tehničaru iz Gradiške, sredinom avgusta uspješno transplantiran bubreg u italijanskoj Padovi mnoge njegove sugrađane je veoma obradovala.

Lukin otac Žarko, koji bdije nad sinom u bolnici i prati svaki trenutak njegovog oporavka, zahvalan je svima koji su pomogli, sakupili 100.000 KM i učinili veliko djelo da on na vrijeme, 19. avgusta, stigne u Kliniku za transplantaciju u Padovu.

A sve se dešavalo, kao u najuzbudljivijem filmu, samo je velika razlika što je ovo bila noćna trka sa vremenom duga 550 kilometara od Gradiške do Padove, od koje je zavisio mladi život omiljenog mladića.

Luka, njegovi roditelji Zorica i Žarko, više od godinu dana, koliko je prošlo od uplate troškova liječenja i oporavka na bolnički račun, imali su spakovane stvari i čekali poziv iz Padove. Strepili su, molili, iščekivali, očajavali, ali vjerovali da će, u inat svim nedaćama koje su pogodile cijeli svijet, uslijediti poziv iz čuvene klinike, da krenu na njihovo najvažnije putovanje.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

– Uoči Preobraženja Gospodnjeg, povjerovao sam da će mi ovaj veliki praznik podariti radost, preobraziti bolest moga sina u njegovo zdravlje, a nama, njegovim roditeljima pomoći da ne klonemo duhom, da postanemo jači i odučniji, vjerujući da zajedno s vojskom Lukinih anđela možemo pobijediti – povjerio nam se Žarko Milivojac, u nevjerici da je sve dobilo srećan ishod, jer uspješan tok oporavka poslije transplantacije daje dovoljno povoda za optimizam.

A tog 19. avgusta, na Preobraženje, tačno u jedan sat, kada je grad uveliko spavao, uslijedio je poziv iz Italije.

– To je bio telegram, kratka, ali precizna i jasna informacija da odmah krenemo u Padovu, jer je Luka u osam ujutro na programu za transplantaciju. Ukoliko ne stignemo na vrijeme, moraćemo čekati novu, ko zna kada i kakvu priliku. Tog momenta kod nas su se pomiješale emocije, uzbuđenje, nada, ali i strah da li ćemo stići na vrijeme, od toga sve zavisi – opisuje Žarko Milivojac dramatične trenutke, sekunde i minute koje nije smio gubiti.

Dok se Luka spremao, pospan stavljao u torbu lične stvari, bolničke nalaze i dokumente, Žarko, inače srednjoškolski profesor, pozvao je u pomoć Vesnu Gluvić Čelić, direktorku Doma zdravlja. Nju je ranije upozorio na takvu mogućnost, a ona je obećala da će sve učiniti, kada za to bude potrebno.

Foto: Milan Pilipović/RAS Srbija
Foto: Milan Pilipović/RAS Srbija

Vesna Gluvić Čelić

– Obezbijedili smo prevoz do Padove o trošku Doma zdravlja, a kada se oporavak završi, takođe ćemo sanitetskim vozilom otići po Luku. To je naš mali doprinos, mada smo i prije toga nastojali sve što nam služba nalaže, ali i izvan toga, da pomognemo ovom mladiću. Naravno, kada me kasno noću pozvao njegov otac, nije bila dilema šta učiniti. Hitna služba je dobila nalog da što prije obezbijedi polazak, što je veoma odgovorno ispoštovano – kazala je za Srpskainfo Vesna Gluvić Čelić, čija ustanova je ovaj ispit humanosti položila čistom desetkom.

Dvojica vozača, Saša Lazić i Zoran Golić, koji te noći nisu bili u smjeni ali ni oklijevali da krenu na put, oko dva i trideset pokucali su na vrata porodice Milivojac u Gradiški.

– Oni su djelovali uznemireno, kao i nas dvojica vozača. Mene je u dva probudio doktor Zlatko Kotaraš, načelnik Hitne službe, i pitao da li bi odmah krenuo u Italiju. Bio sam zatečen tim prijedlogom, pogotovo što u Italiju nisam do tada službeno putovao, mada dugo radim u Hitnoj službi. Zamolio sam ga, samo, da pozove još jednog kolegu, da se mijenjamo u vožnji, jer je dugo i odgovorno putovanje, komleksan zadatak – opisuje Lazić okolnosti polaska u Padovu.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

Saša Lazić i Zoran Golić

Bilo mu je jasno, kaže on, da ni po koju cijenu ne smije zakasniti.

Vjerovao sam, dodaje Lazić, da možemo stići na vrijeme, jer smo nedavno dobili dva nova, kvalitetna i veoma pouzdana sanitetska vozila, od Gradske uprave i Vlade Srbije. To je bio jedan od razloga uspjeha.

– Na granici u Gradiški i na hrvatskoj granici u Staroj Gradiški su nam, saznavši razloge putovanja, poželjeli sreću. Vozili smo u prosjeku 170 kilometar na sat, nekada i 200 kilometara, jer nismo imali pravo na kašnjenje. Glavobolju i zebnju stvorila nam je magla od Zagreba do Ljubljane. Vozili smo veoma oprezno, ali i dalje iznad svih ograničenja – dodaje Lazićev kolega Zoran Golić.

– Imavši stalno na umu bolnicu i tih famoznih osam ujutro, mijenjali smo se za volanom Zoran i ja. Luka je na pola puta zaspao, a Žarko nije gotovo ni riječ progovorio – prepričava Saša Lazić okolnosti pod kojima su stigli u Padovu, ispred Klinike za transplantaciju u 7.30.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

Tada su odahnuli, mada je za Luku slijedio najvažniji korak.

– Mi smo u operacionu sali otpratili Luku tačno u osam, u nevjerici da smo uopšte stigli na vrijeme i pobijedili u toj trci, zahvaljujući Domu zdravlja, direktorici Vesni Gluvić Čelić, načelniku Hitne službe Zlatku Kotarašu i dvojici vozača, veoma požrtvovanih, koji su krenuli na put sa mnogo nepoznanica, ali se nisu uplašili niti poklekli pred ovim zadatkom. Strepio sam i od Lukinog nalaza na koronu koji su uzeli u Padovi, što je moglo poremetiti plan, ali na sreću, bio je negativan – pojašnjava Žarko svoje zebnje na Preobraženje, usamljen ispred poznate klinike u Padovi, ali u mislima s mnogim sugrađanima koji su iščekivali dobre vijesti.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

Ujutro se, naime, pročulo u Gradiški da su otputovali i da je napokon Luka na redu za transplantaciju bubrega.

– Oko podne, poslije četiri sata, ljekari su me obavijestili da je operacija uspjela i da je Luka dobro. Svijet se tada okrenuo oko mene, činilo mi se, mada ni sada, nisam sasvim svjestan da je njegova bolest pobijeđena, zbog koje je on, kao i mi, njegovi roditelji dugo patili. Zahvalan sam, prije svih, dragom bogu koji nas je pogledao u nevolji, ali i mojim sugrađanima, načelniku Gradiške Zoranu Adžiću, Crvenom krstu, Domu zdravlja, Srednjoj stručnoj i tehničkoj školi, medijima, i velikom broju prijatelja – rekao je Žarko Milivojac.

Zoran Adžić, gradonačelnik Gradiške, s radošću je primio vijesti iz Padove. On je srećan zato što je, zajedno sa sugrađanima, ali i domaćim i inostranim privrednicima doprineo u sakupljanju novca za Luku, te posredovanju za liječenje u čuvenoj italijanskoj klinici.

Foto: Milan Pilipović/RAS Srbija
Foto: Milan Pilipović/RAS Srbija

Zoran Adžić

– Važnu, čak presudnu ulogu imao je biznismen iz Italije Luiđi Poco, vlasnik preduzeća PMP “Jelšingrad” u Gradiški, koji se veoma mnogo založio u Klinici za transplantaciju bubrega, za Luku, u Padovi. Problem je bio proceduralne prirode između BiH i Italije, ali je i to, zahvaljujući istinskom dobrotvoru i prijatelju Gradiške Luiđiju Pocu, uspješno riješeno, prebrođeno – kazao je gradonačelnik Adžić za Srpskainfo.

Podsjećamo, akciju za Luku Milivojca, na prijedlog Lukinih školskih kolega i vršnjaka, prije dvije godine, pokrenula je opštinska organizacija Crvenog krsta u Gradiški. Cilj je bio, rečeno je tada, prikupljanje minimalno 90.000 KM, koliko košta komplikovani medicinski zahvat u Italiji. Sakupljeno je 10.000 KM više neophodnih za boravak i roditeljsku pratnju. Lukin otac je tada kazao da je akcija za njegovog sina pokazala da se dobro uvijek dobrim vraća.

– Kada sam počeo raditi u školi, shvatio sam da je najvažnije mlade naučiti da budu dobri ljudi, da postanu korisni članovi svoje zajednice. Trudim se da im, osim znanja, ukazujem na životna iskušenja s kojima će se suočiti. Sada sam svjestan da je moja profesorska uloga naišla na plodno tlo – pojasnio je Milivojac.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

Žarko Milivojac

– Ovo je velika borba, ali imamo podršku naše sredine, gradske uprave, sugrađana, Crvenog krsta, škole u kojoj radim i velikog broja mojih bivših učenika. Hrabri me osjećanje da moja porodica nije usamljena u ovoj borbi – povjerio nam se Milivojac, željno iščekujući povratak kući, u Gradišku, zajedno sa sinom.

Planirano je da to bude 21. septembra, na dan rođenja presvete Bogorodice, praznik koji se u pravoslavnom narodu naziva i Mala Gospojina. Ovaj dan, napominje Žarko, ubraja se u 36 velikih praznika, a u crkvenom kalendaru obilježenih crvenim slovom.

Žarko, njegova supruga Zorica i sin Luka vjeruju da će od Preobraženja, kada je Luka otputovao u Italiju, do Male Gospojine, za njih zauvijek biti vrijeme duhovne snage i vjere u život, ljude i u sebe, u pobjedu dobrote i humnosti.

Obolio prije pet godina

Lukin otac, Žarko Milivojac, ispričao nam je da je Luka obolio prije pet godina, te da je liječen u Univerzitetskom kliničkom centru u Banjaluci i beogradskoj Univerzitetskoj dječijoj klinici “Tiršova”.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

– Od tada se stanje postepeno pogoršavalo, te je bilo potrebno uključiti dijalizu, zbog koje je Luka boravio na Odjeljenju nefrologije u Kliničkom centru u Banjaluci a potom kućnom liječenju, čekajući termin transplantacije – rekao je Žarko.

FILM O AKCIJI ZA LUKU

Luka Milivojac je tokom akcije snimio film “Vjerujem”, u znak zahvalnosti prema svojim sugrađanima. U ovoj akciji učestvovao je veliki broj udruženja građana, sportskih klubova, KUD-ova, škola…

Organizovani su mnogi humanitarni programi, a apelu za pomoć odazvali su se i pojedinci iz zemlje i inostranstva koji su pomogli.