Naslovna Info Gradiška SIMBOL DARIVANJA I BRIGE: Oživio duh zadužbinarstva u Gradiški

SIMBOL DARIVANJA I BRIGE: Oživio duh zadužbinarstva u Gradiški

GRADIŠKA – Nekoliko zgrada u starom dijelu Gradiške, na čijim temeljima počiva ovo moderno naselje, predstavlja jedinstven trag u vremenu zbog zadužbinara koji su ih, za siromašnu djecu, gradili s velikom predanošću, vjerom i ljubavlju.

Zgrada Srpske crkvenoškolske opštine, zadužbina mitropolita dabrobosanskog Georgija Nikolajevića, građena je prije više od stotinu godina.

U to vrijeme pritiska i teškog života naše crkve, kaže Gojko Slijepčević, arhijerejski namjesnik u Gradiški, mitropolit Nikolajević je načinio veliko djelo i ličnu ušteđevinu ovdje utrošio za interes i prosperitet srpskog naroda. On podsjeća da je Gradiška, zajedno s Eparhijom banjalučkom, bila u sastavu Dabrobosanske mitropolije, a zgrada Srpske crkvenoškolske opštine završena 1894. godine.

FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RAS SRBIJA

– Cilj mitropolita Georgija Nikolajevića bio je jačanje Srpske pravoslavne crkve na ovoj vjetrometini istorije, istoka i zapada, različitih carstava, gdje je srpski narod trpio veliki zulum i nepravdu. Mitropolit je želio da ova zgrada služi kao misionarski centar za srpski narod i srpsku crkvu u Gradiški – podseća Slijepčević.

Ratovi i teška istorija

Ovdje se ratovi i sukobljavanja smjenjuju kao godišnja doba, kaže Slijepčević, a istorija je pokazivala svu svoju tegobu, čas s jedne, a čas s druge strane Save.

Poslije Drugog svjetskog rata ova zadužbina je izuzeta od Srpske pravoslavne crkve i Crkvene opštine, korištena je za različite namjene, sve do raspada Jugoslavije, kada je vraćena u vlasništvo Crkve.

FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RAS SRBIJA

U toku je obnova i rekonstrukcija cijelog crkvenog kompleksa, a drevna zadužbina dobila je novi sjaj i ulogu u duhovnom životu gradiškog kraja.null

– Mi smo u sadašnje vrijeme, zaslugom Crkve i Gradske uprave, velikim zalaganjem Zavičajnog muzeja, ispravili istorijsku nepravdu prema ovoj zgradi, obnovili natpis njenog zadužbinara, koji je bio skriven više od 70 godina. Upravo to je svjedočilo o teškom vremenu za Srpsku pravoslavnu crkvu. U ovom vremenu, obnavljajući hram obnavljamo i zgradu koja više od jednog vijeka svjedoči o srpskom prisustvu ovdje. Zato smo prošle godine počeli obnovu, dajući nadu da će mitropolitova zadužbina i ubuduće imati misiju koja je prvobitno određena – rekao je za Srpskainfo namjesnik Gojko Slijepčević.

Natpis

Zavičajni muzej Gradiška u saradnji s Gradskom upravom, prema projektu Milice Kotur, načelnice Odjeljenja za kulturno nasljeđe Ministarstva prosvjete i kulture RS, obnovio je natpis na zgradi Srpske pravoslavne crkvenoškolske opštine, ispisan u vrijeme njene gradnje 1893. i 1894. godine.

Nikolina Šijan Đorđić, konzervator i restaurator, kaže da je natpis decenijama bio oštećen i prekriven malterom, a svjedoči o njenom zadužbinaru, mitropolitu dabrobosanskom Đorđu Nikolajeviću. On je za gradnju utrošio 9.000 forinti. Crkvena zgrada je imala važnu vjersku, ali i društvenu ulogu.

Prema navodima istoričara Bojana Vujčića, ona je od 1921. do 1971. godine korištena za potrebe Niže realne gimnazije. Prostorije su takođe iznajmljivane za različite namjene. U periodu između dva svjetska rata tu je bila i trgovina braće Malić, te kultna kafana „Grand“.

Dobročinitelji

U blizini je takođe zadužbina Stojke i Đorđa Kovačevića, koji su prije stotinu godina, kako reče profesorka Radana Stanišljević, predsjednica „Prosvete“, svome gradu ostavili spomenik, ne za sebe nego za one koji su htjeli da uče, a nisu mogli jer su bili siromašni.

– Kovačevići su zgradu, pod čijim svodom je nekada bio dom za ratnu siročad, a sada „Prosvjeta“, Narodna biblioteka i Crveni krst, namijenili djeci sa sela koja su ovdje stanovala, živjela i školovala se. Sada je to simbol darivanja i brige za generacije spremne da uče, vrednuju i pamte svoje dobročinitelje – podsjeća profesorka Stanišljević, uvjerena da su Stojka i Đorđo pokazali veliko srce i humano lice, koje se i sada prepoznaje, mnogo godina poslije njihove smrti.

FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RAS SRBIJA

– Tražeći trag u vremenu, vraćajući se velikim, ali nesigurnim korakom unazad, u potrazi za pisanim tragovima o tome šta su naši preci ostavili kulturi našeg grada, a mi zbog brzog hoda nismo ni primjećivali, dokučujemo grandiozna djela. Ovde je postojala plejada plemenitih ljudi koji su život obilježili zadužbinama, legatima, uspomenama… Prije stotinu godina, trgovci, profesori, rodoljubi, obrazovani i imućni Gradiščani su u neočekivanom, ali snažnom zamahu između dva svjetska rata, poklonili ovom gradu stubove na kojima i sada počiva – podsjetila je Radana Stanišljević, koja ove vrijednosti konstantno čuva i pronosi, da ne bi pale u zaborav, rekavši da su oni bili „preteče huka novog vremena u kojem smo mogli vidjeti njihove, do danas netaknute portrete“.

Sokolski dom

Sokolski dom u Gradiški takođe pripada periodu razvijenog zadužbinarstva, o čemu svjedoči akademik i istoričar umjetnosti Gojko Subotić, porijeklom iz Gradiške.

On kaže da je ovaj objekat, izgrađen tridesetih godina prošlog vijeka, predstavljao okupljalište mladih koji su razvijali duhovne vrijednosti, s naglašenom prosvetiteljskom misijom.

Postojali su nadaleko čuveni sokolski sletovi temeljeni na vrijednostima zadužbinarstva, humanizma i solidarnosti. Inače, Sokolski dom građen je dobrovoljnim prilozima mještana.

MITROPOLIT ZADUŽBINAR

Georgije (Đorđe) Nikolajević (1807-1896.) bio je srpski teolog, učitelj, profesor Bogoslovije u Zadru, rektor i profesor Sarajevsko-reljevske bogoslovije i mitropolit dabrobosanski. Bio je pokretač i član raznih dobrotvornih zadruga i fondova.

Imenovan je za počasnog člana „Društva dobročinjenja i uzajamne pomoći slavjanske” osnovanog u Carigradu 1870. godine. Takođe je osnovao „Fond za potpomaganje udovica i siročadi sveštenika. Od svoje ušteđevine, za dobrotvorne priloge dao je ukupno 135.523 forinte.

Izvor: Srpska info / Milan Pilipović

Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Instagram i Youtube i preuzmite besplatnu Android aplikaciju Moja Gradiška“.