Naslovna Info Gradiška Savski čamac krotio rijeku, prevozio ljude, spajao obale (FOTO)

Savski čamac krotio rijeku, prevozio ljude, spajao obale (FOTO)

GRADIŠKA – Čamac je prije pola vijeka bio poput automobila, traktora ili bicikla. Gdje nisu mogli konji sa zapregom mogao je čamac. Živjeti pored Save bez čamca bilo je nezamislivo.

Čamac je bio i prevozno sredstvo i simbol pravog domaćina, riječnog ribara ali i bekrije koji je čamcem išao u bircuze, na zborove, kod djevojke preko Save.

Savski čamac napravljen je da kroti veliku rijeku, koja je znala često nadoći, izliti i napraviti nevolje.

Josip Barišić iz Bok Jankovca nedavno je napravio mali čamac za dvije osobe. Isključivo ga koristi za ribolov.

-Znam kako se pravi savski čamac i napravio sam ih samostalno nekoliko. Djed od moje supruge, pokojni Pejo Trapić, tu iz Uskoka odmah preko Save, napravio je za života više od hiljadu čamaca. To mu je bio smisao života, egzistencija ali i velika ljubav. Kao dječak sam mu pomagao i upijao svaki njegov pokret. Najbolji čamci sredinom prošloga vijeka bili su iz Pejine radionice – priča Barišić.

Ako radi ručno majstor je čamac završavao osmi ili deveti dan. Kada su mašine zamijenile sjekire bradve, velike ručne testere, maklje i svrdla, čamac se napravi  za dva – tri dana.

-Za pravi savski čamac, koji je na vrhu povijeniji, trebala je osušena hrastova daska. Kada se postave egije pa se prišivaju daske, koristi se maša. To je mahovina koja se nagura na određena mjesta između dasaka. Potom slijedi katranisanje i finiranje – prisjeća se Josip Barišić.

Postojalo je nekoliko vrsta savskog čamca. Pravio se prema namjenama. Ribarski je bio kraći, uži i plići. Čamac za drva pijesak ili stoku je bio masivniji i duži.

-Obini čamac je dužine pet do šest metara i na sredini je širok 120 centimetara. Bili su i čamci koji su primali po dvadeset osoba. Oni su bili dugi osam metara, dublji i širi. Specifično je i veslo za savski čamac. U sredini je bilo deblje, sa strane tanji da ne pršće kad se vesla i da lakše grabivodu. Čuveni majstori za vesla bili su Boro Račić i Tunja Barišić. Rođak Tunja je pravio i čamce – kaže majStor Josip.

Barišić smatra da bi trebalo napraviti spomenik pravom savskom čamcu. Jer, zahvaljujući ovom plovilu ljudi su dovozili građu za kuće, pijesak, savski šljunak, ciglu, crijep… Njime su u druga mjesta vozili stoku na pijace, dovozili namirnice.

-Ljudi su kirijali čamcima i dobro su zarađivali. Mnogo je brakova sklopljeno zahvaljući čamcu. Uh kako se brzo veslalo kad se išlo kod djevojke. A noću kad smo se vraćali svojim kućama veslali smo polagano i vraćali film unazad, prisjećali se svakoga trenutka. O čamcu su spjevane mnoge pjesme, ja sam pjevušio,

Plovi čamac i u čamcu lola,

mutna Sava evo me na pola.

I sutra ću veslati do drage

Dok ospavam i prikupim snage!