Naslovna Info Gradiška RIZNICA ŠKOLSKE ISTORIJE: Vijek i po na požutjelim stranicama ljetopisa

RIZNICA ŠKOLSKE ISTORIJE: Vijek i po na požutjelim stranicama ljetopisa

GRADIŠKA – Među koricama brižno pisanih i čuvanih ljetopisa Osnovne škole „Petar Kočić“ u Novoj Topoli nalazi se riznica istorije o školstvu u Lijevču i Potkozarju, svjedočanstvo o tri vijeka.

Podaci i dokumenti u ljetopisu, ispričao nam je direktor Radivoj Popović, sežu do 1878. godine, kada je otvorena prva škola u Novoj Topoli.
Pisanje sadašnje forme ljetopisa, koji obuhvata cijelu epohu školstva u ovom kraju, započelo je nakon Drugog svjetskog rata.

– Mnogi dokumenti o ranoj fazi školstva u Novoj Topoli, uvršteni u ljetopis, potiču iz privatnih arhiva, od državnih institucija, pisani su na osnovu svjedočenja bivših učenika i nastavnika, mještana Nove Topole i okoline. Sa sigurnošću možemo reći da su naši ljetopisi, istorijska i pedagoška čitanka koju stalno dopunjavamo – kazao nam je direktor Popović.

Svakodnevna obaveza

Po tradiciji, kaže on, pomoćnici direktora su uvijek vodili ljetopis; to je njihova svakodnevna obaveza. Oni upisuju sve važne događaje iz života škole, o njenom nastanku i razvoju. To su uspjesi učenika i nastavnika, školske priredbe, gostovanja poznatih ličnosti, posjete, izleti, ekskurzije, takmičenja, male mature, uređenje škole, radne akcije…

Najviše stranica, prvih godina nakon posljednjeg rata, ispisao je Stojan Ždero, a sada tu ulogu ima Jelena Marinković, Popovićeva pomoćnica.

– Ljetopis je stilizovano svjedočanstvo o nastanku, radu, razvoju, promjenama škole u građevinskom, programskom i svakom drugom pogledu, pisano čistim književnim jezikom, odgovorno i s mnogo ljubavi. To je život ove škole i njenih područnih odjeljenja u Lijevču i Potkozarju. Svako selo ima svoje poglavlje. Mnoge škole u mjestima koje gravitiraju Topoli su nestale, ugašene, zaboravljene, ali trag o njihovom postojanju čuva se u našem ljetopisu – podsjeća Jelena Marinković, porijeklom iz Trebinja, koja je prepoznala suštinu ljetopisa i odgovornost njegovog ispisivanja.

To je, kaže ona, tkanica riječi, rečenica i fotografija, bujica emocija i rukovet zavičajnih uspomena. Najveći dio ispisan je nalivperom, s naglašenom ljepotom rukopisa, riječi i rečeničnih sklopova.

– Naša škola, osim svakodnevnih nastavnih procesa, ostvaruje plodnu saradnju s društvenom zajednicom, Crvenim krstom, Centrom za socijalni rad, javnim preduzećima i ustanovama. U ljetopisu bilježimo i aktivnosti izvan škole. Nekada su bila intenzivna pošumljavanja, učešće u društvenim akcijama, pomoć stanovništvu… I o tome smo pisali. Slijedimo i puteve naših bivših učenika, bilježimo njihove uspjehe u daljnjem školovanju i životu – ispričala nam je Jelena suštinu uređivačkog koncepta školskog ljetopisa.

Korona, poplave i požari

Od najvažnijih događaja u ovoj školskoj godini pomoćnica direktora i urednica ljetopisa Jelena Marinković izdvaja prijem prvaka, učeničke nagrade i sadnju drveća u školskom parku. Osim virusa korona, teme koja sada zauzimaju važno mjesto u ljetopisu je podsjećanje na velike poplave 1974. godine. Tada su topolski đaci i nastavnici, koje je predvodio direktor Boro Dojčinović, zajedno s vojskom brali kukuruz.

– Uvijek je naša škola imala veliki broj učenika, široku nacionalnu, društvenu, socijalnu strukturu, i zato je istorija školstva ovdje duga i bogata. Prije Prvog svjetskog rata u školi je službeni jezik bio njemački, što je takođe jedna od naših posebnosti – kaže direktor Radivoj Popović, pokazujući nekoliko tomova ljetopisa, kojim se škola uveliko i s razlogom ponosi.

U letopisu su i novinski članci o školi. Banjalučki „Glas“ je 26. septembra 1988. godine (autor Svjetlana Pezer) pisao o topolskim đacima pješacima koji postižu odlične rezultate u nastavi i takmičenjima. Te godine učenica Stojanka Sladojević postala je prvak BiH u atletici. U šahu su se istakli Milenko Stojković i Saša Kecman, a nagradu „Mitar Trifunović Učo“ dobile su Olijana Lukić i Biljana Gvozden.

U jesen 1951. godine izbio je požar na dimnjaku, a potom izgorila školska zgrada u Gornjim Karajzovcima. Zbog toga je učitelj Mirko Janjić držao nastavu u kući Teodora Lakića. Škola u potkozarskom selu Miljevići, navedeno je u ljetopisu, počela je raditi 1945. godine u privatnoj kući Ukrajinca Jozefa Riša. Bilo je tada 40 učenika. Prva učiteljica je Stojanka Matavulj.

U ljetopisu je zabilježeno gostovanje poznatih pjesnika u topolskoj skoli 1976. godine. Među njima su Marino Zurl, Mladen Oljača, Nasiha Kapidžić Hadžić, Ranko Preradović, Velimir Milošević i Stanko Rakita. Učenici su ih, piše, dočekali s oduševljenjem i radošću.

Izvor: Srpska info / Milan Pilipović

Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Instagram i Youtube i preuzmite besplatnu Android aplikaciju Moja Gradiška“.