Naslovna Info Privreda Rad bolji od čekanja milostinje

Rad bolji od čekanja milostinje

SRBAC – Srpčanin Milorad Stanišljević (44) nije dozvolio da ga ratne rane i status invalida spriječe da se izbori za bolji život svoje porodice. Tako je ispekao zanat i otvorio radnju od koje izdržava šestočlano domaćinstvo.

Kada je nakon završene Tekstilne škole u Srpcu otišao u JNA na odsluženje vojnog roka u Zemun 1991. godine, tada 19-godišnji Milorad nije ni slutio da će odmah po povratku kući u srbačko selo Razboj Lijevče biti pozvan u rat.

Angažovan je u 16. krajiškoj motorizovanoj brigadi kao komandir tenka, a kasnije kao komandir Tenkovske čete koja je učestvovala u proboju koridora prema Srbiji, zatim na grahovskom, oraškom, brčanskom i drugim ratištima, gdej je preživio dva ranjavanja i danas se vodi kao 60-procentni ratni vojni invalid.

– Prvi put sam ranjen 1992. godine u Donjim Kolibama na brodskom ratištu, kada je tenk pogođen minobacačkom granatom čiji su me geleri zasuli, a neki od njih još su u mom tijelu. Tada je stradao moj drug Duško Karupović iz Kotor Varoši, a mene su prevezli u bolnicu. Čim sam se oporavio, vraćen sam u jedinicu da bih godinu dana kasnije kod Šamca bio ranjen u glavu” – sjeća se Milorad.

Kada je rat završen, došao je kući i našao posao u pogonu Drvne industrije “Zrnić” u svom selu, a potom u Limarsko-lakirerskoj radnji Nenada Tomića u susjednom selu Kladari.

– Zanat sam brzo naučio, vidim da gazda ima pune ruke posla i ja odlučim da 2007. godine u svom dvorištu otvorim auto-limarsku i lakirersku radnju “Crni”, po mom nadimku. Za otvaranje radnje dobio sam nepovratnu pomoć od Fonda za profesionalnu rehabilitaciju invalida RS Prijedor u iznosu od 6.000 KM i to je bilo presudno što danas imam posao od kojeg živi još pet članova moje porodice, supruga Vesna, ćerka Anđela, sin Nikola, otac Milovan i majka Vida – kaže Milorad i dodaje da se osjeća srećnim čovjekom jer svojim rukama zarađuje novac za život tako da ne mora da kuca na vrata socijalnih ustanova i traži milostinju.

Po mnogima, Milorad je primjer kako se treba probijati kroz život ne birajući posao tekstilne, drvnoprerađivačke, metalske ili neke druge struke. Važno je da se radi.

POMAŽE KOLEGAMA

Milorad je u maju 2015. godine izabran za predsjednika Udruženja RVI Srbac, gdje pokazuje razumjevanje i brigu prema svojim kolegama. Za kratko vrijeme 50 invalida dobilo je novčanu pomoć od 100 do 1.200 maraka, a ovih dana pomoć za 10 ratnih vojnih invalida očekuje se od Ministarstva za boračko-invalidsku zaštitu RS.

Izvor: Novosti