Naslovna Info Gradiška Porodica Smajila Cimirotića iz Gradiške njeguje kult rada i tolerancije: Na našem...

Porodica Smajila Cimirotića iz Gradiške njeguje kult rada i tolerancije: Na našem imanju ima posla i mjesta za sve, koje god da su vjere

GRADIŠKA – Riječ, stav i mišljenje Smajila Cimirotića (75) iz Dubrava kod Gradiške se sluša, uvažava i poštuje u njegovoj porodici, selu i okolini, u cijelom lijevčanskom kraju. Cijenjen je i u fudbalskom klubu „Dubrave“, gdje obavlja dužnost predsjednika, a aktivan u Mjesnoj zajednici i na drugim društvenim poljima.

Smajilova porodica, supruga Enisa, sinovi Samir, Sead i Elvir, snahe, unučad i ostali brojni potomci njeguju kult rada i tolerancije. To pokazuju svakodnevno i u svim situacijama, to je, kažu, stil njihovog života i ponašanja.

Na uzornom i velikom imanju, Cimirotići proizvode veliku količinu mlijeka koje prerađuju u vlastitom pogonu, stotine tona goveđeg mesa i žita, obrađuju dvije hiljade hektara zemljišta u vlasništvu i pod zakupom, a na farmi imaju 400 krava i teladi.

Cimirotići su do skora posjedovali i peradarsku farmu sa klaonicom, ali su od toga odustali i fokusirali se na farmu i proizvodnju žita.

U ovom poslu, koristeći savremenu mehanizaciju, najviše su angažovani Smajilov sin Samir i snaha Selda, dok su druga dvojica sinova u Švedskoj.

Tri Seldine i Samirove kćerke studiraju i stanuju u Banjaluci, najstarija Ajla stomatologiju, Adna tehnologiju, a najmlađa Ajna smjer zaštite bilja na Poljoprivrednom fakultetu.

Ekipa Srpskainfo se uvjerila da je Cimirotiće, bez obzira na brojnost, računajući devetoro Smajilove unučadi i troje praunučadi, gotovo nemoguće pronaći istovremeno na jednom mjestu, svi su angažovani na njivi, farmi ili drugim poslovima.

Međutim, njihovi stavovi po mnogim pitanjima, naročito Seldini, Samirovi i Smajilovi su sasvim podudarni, identični.

I u najtežim periodima, tokom rata, ali i kasnijim, u veoma turbulentnim godinama, Cimirotići su pronalazili put tolerancije i razumijevanja, sa svojim sunarodnicima Bošnjacima, komšijama Srbima, Hrvatima i ostalim koji žive u ovom lijepom kraju, dobrih i vrijednih domaćina.

To potvrđuju mnogi sagovornici Srpskainfo, među kojima i njihovi radnici iz Dubrava, Rogolja, Rovina i okoline koji godinama rade kod Smajila i Samira Cimirotića.

– Imamo četvoro stalnih radnika angažovanih u muži krava, te još pet radnika u pripremi stočne hrane, održavanju mašina i obradi zemljišta. Dakle, devet zaposlenih, naravno, različitih nacionalnosti, plus suprug i ja, mada tokom godine, povremeno angažujemo još nekoliko sezonaca – ispričala nam je Selda Cimirotić, novinar po struci, a farmer po zanimanju i opredjeljenju.

Ona je rođena u Dubravama,  privremeno je, tokom rata žijvela u Bosanskom Petrovcu. U to vrijeme studirala je žurnalistiku i radila u radio stanici u ovom gradu.

Bavila se i novinarstvom, a u to vrijeme pisala je članke za Unsko-sanske novine u Bihaću. Za Samira se udala 1999. godine i uveliko prihvatila, usvojila životne principe koje od davnina njeguju Cimirotići.

– Mi držimo do tradicije, do suživota, uvažavamo svakoga, a time i nas drugi, tako se dobro dobrim uvijek vraća. To je uspjeh – priča Selda, srdačna i gostoprimljiva kao i ostali njeni ukućani.

U to vrijeme, kod kuće je bio njen svekar Smajil dok je Samir na oranju, u Limanu. Sada je u jeku proljetna sjetva. Oni najviše proizvode kukuruz, potom raž, sirak, silažu i sjenažu. Sve količine namijenjene su za stočnu hranu na vlastitoj farmi, najvećoj u Dubravama i okolini.

– Imamo mnogo prijatelja, naša kuća je otvorena za sve ljude, kapiju rijetko zatvaramo. Ovdje je svako srdačno dočekan, ugošćen, uvažen… Imamo mnogo posla, mnogo radimo, ali uvijek pronađemo slobodno vrijeme za sebe i za prijatelje, komšije, čak mnoge neznane koje put ovamo dovede. Ovo je domaćinska kuća, gdje je lijepa riječ najvažnija – kazao nam je Samir, telefonom objasnivši da je u velikim i važnim poslovima, ali uvijek raspoložen za razgovor.

Svojoj djeci, priča Smajil, savjetuje da budu složni, da u kući poštuju jedni druge, da budu vrijedni i odani svojim životnim ciljevima.

– Supruga Enisa i ja uvijek govorimo, sinovima, snahama, unučadima i praunučadima, da njeguju vrijednosti koje smo mi naslijedili od svojih roditelja. Govorimo uvijek da poštuju i komšije iz svoga sokaka, sela ili susednih mjesta, jer bez komšije se ne može, ni u poslu ni u životu – ispričao nam je, u velikoj i domaćinskoj kući, Smajil Cimorotić.

Njegova porodica, kazao je, nije nigdje odlazila ni tokom rata, živjeli su ovdje i radili.

– Nismo imali potrebe da idemo bilo gdjev – kaže on, a potom je, očigledno nadahnut temom, iznio još neke stavove.

– Uvijek zagovaram pozitivne akcije, podstičem na toleranciju, slogu, razumijevanje jer samo složna braća grade i kuće, sela i gradove a nesložna, kao što kaže stara poslovica, sve razgrađuju. Nikada, za 75 godina, koliko trajem na ovom svijetu, ni sa kim nisam imao problema, ni sa kim se nisam posvađao, niti nisam krivo pogledao, zamjerio… To se vraća i meni i mojoj porodici, jer ja uvek, u svemu i svakog dana tražim dobrotu među ljudima i tome se veselim – objašnjava ovaj ugledni sagovornik Srpskainfo svoje stavove i životnu filozofiju.

Uvijek je volio, dodaje, saslušati i poslušati druge, uvažiti svačiji stav.

– Zato je ugled moje porodice u cijelom Lijevče polju i Gradiški, moram biti neskroman pa reći, zaista veliki i značajan- kaže on.

– Naši radnici su i Bošnjaci i Srbi i Hrvati i svi ostali. Uvažavamo i poštujemo svačija vjerska osjećanja, slavimo i obilježavamo i Vaskrs, i Uskrs i Bajram i Božić, ama baš sve. Naša djeca se školuju u Banjaluci, ali i u svijetu. Tolerancija je za nas uvijek na prvom mjestu, tako smo naučili i toga se pridržavamo, tako stariji Cimirotići podučavaju mlađe. To su najveće vrijednosti u ovoj kući, koji se svi pridržavamo – zaključuje Selda, koja ima vremena i za ukusne kolače, za cvijeće, za kuću i porodicu, ali i prijateljice, kada sve poslove završi i opusti se.

Mikrofon zamijenila vilama, a studio farmom

Selda, bivša novinarka, se u početku teško privikavala na farmerski posao, zamijenivši radijski studio i mikrofon, pisaću mašinu i kompjuter, velikim stajama punim stoke.

– Sada sam već u svom elementu, zapravo odavno jer sam ovdje 24 godine. Mi mnogo radimo, ali smo zdravog duha i zdravog tijela. Kada se ostvari egzistencija za sebe i za bližnje, kada su svi zdravi, nema mjesta lošim mislima niti osjećanjima. Rad je za nas najbitniji jer to najpozitivnije utiče na svakoga. Naporno jeste, ali je tako. Svjesni smo da još deset porodica zavisi od nas i naše farme. To je sasvim lijep osjećaj. Za nas je ova farma i ovo dvorište, država. Ovdje smo odredili svoje principe kojih se pridržavamo – poručila je Selda.

IZRADIO KROV NA STADIONU

Smajil Cimrotić se može podičiti i mnogim akcijama u interesu svoga sela. Veliki je ljubitelj fudbala, a ne propušta utakmice FK „Dubrave“. On je samostalno finansirao izgradnju krova na tribini, koji je koštao 30.000 KM.

Izvor: Srpska info / Milan Pilipović