Naslovna Info Gradiška PECAJU PANJEVE, PA GRADE FONTANE: Nesvakidašnji hobi dvojice prirodnjaka iz Laktaša

PECAJU PANJEVE, PA GRADE FONTANE: Nesvakidašnji hobi dvojice prirodnjaka iz Laktaša

GRADIŠKA – Momčilo Kesić i Saša Bakočević iz Laktaša svoju ljubav prema ribolovu, rijekama i prirodi upotpunili su nesvakidašnjom strašću – traganjem za hrastovim stablima koja su više vijekova zarobljena u zemlji i riječnim koritima.

Kesić i Bakočević su, pored još nekoliko avanturističkih izazova, lovci na abonose, kako stručnjaci nazivaju crne hrastove izvađene iz zemlje i vode, gdje su bili nekoliko vijekova, bez dodira s vazduhom i svjetlosti.

Od njih, naročito velikih panjeva i korijenja, ova dva zanesenjaka prave fontane, koriste ih za uređenje parkova, dvorišta, unutrašnjeg i vanjskog ambijenta.

Po tome su Momčilo i Saša poznati u svojoj sredini i Ulici Alekse Šantića, gdje znatiželjne komšije često komentarišu njihove novotarije. Nedavno izgrađenu fontanu u gradskom naselju Senjak u Gradiški krasi upravo abonos kojeg su, prije nekoliko godina, u koritu Vrbasa u Petoševcima, pronašli Momčilo Kesić i Saša Bakočević.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Tomislav Kovačević, tehnički direktor Šumskog gazdinstva Gradiška i jedan od inicijatora izgradnje fontane, kaže da je ovaj dio Republike Srpske od davnina poznat po hrastu lužnjaku. Zato je on iskoristio poznanstvo s ovom dvojicom ljubitelja prirode, te su se zajednički upustili u poduhvat.

– Staro stablo iz ove porodice hrasta na Senjaku je obilježje grada i okoline. Zato je sasvim logičan, primjeren izbor abonosa za obližnju fontanu. Na taj način odajemo počast hrastu, plemenitom i dugovječnom stablu – rekao je Kovačević.

Nova strana botanike

Park s botaničkom baštom i fontanom koju krasi laktaški abonos pobuđuju veliko interesovanje. Osim Šumskog gazdinstva “Gradiška“, inicijatori izgradnje parka i fontane, gdje je abonosu dato centralno mjesto, jesu gradska uprava, Zavičajni muzej i Komunalno preduzeće „Vodovod“.

FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RAS SRBIJA

– Ja sam veoma srećan, jer smo u Gradiški dobili priliku da pokažemo vrijednosti starih stabala, da otvorimo veliku stranicu botanike i zagolicamo maštu stanovnika ovog grada. Ovdje smo napokon, poslije više neuspjelih pokušaja u vlastitoj sredini, pravilno shvaćeni. U tome nas dvojica vidimo smisao zajedničke ideje koja, pored ostalog, ima i jedinstven umjetnički karakter – rekao je Momčilo Kesić za Srpskainfo.

Hrastovina izvađena iz riječnog mulja sačuvana je od truljenja zahvaljujući kiselim i anaerobnim uslovima. U takvom stanju može se očuvati čak hiljade godina. Takva hrastovina najčešće ima smeđe pjege ili mrlje nastale djelovanjem tanina. U suštini, radi se o ranoj fazi fosilizacije drveta, pojašnjavaju dvojica Laktašana, koji za sebe kažu da su nezasiti avanturisti u prirodi.

– Zbog stalne manje ili veće promjene toka riječne matice, koja krivudaju dolinama, crtajući stalno u krajoliku žive meandre, mi istovremeno otkrivamo i stabla na velikoj dubini. Ovaj korijen abonosa, za kojeg se zakačila ribarska udica, pokazao se na dubini od šest metara – ispričao nam je Saša Bakočević.

Komšije

Stanovnici Gradiške, posebno naselja Senjak, hvale fontanu s abonosom.

– Ovo mjesto, između Save i Vrbasa, nekada je bilo poznato po hrastu lužnjaku. Jedan je, na sreću svih u Gradiški, još u životu i pod zaštitom države. Na taj način odajemo počast hrastu kao plemenitom drvetu – rekao je Tomislav Kovačević, šumarski inženjer, koji je s nekoliko gradiških entuzijasta podržao kolege iz Laktaša.

Zajednički su svoje maštarije pretvorili u stvarnost. 

Fosilna gljiva

Saša Bakočević je svojim sagovornicima, okupljenim pored fontane, ispričao da je s kolegom, takođe u okolini Laktaša, pronašao i fosilnu gljivu, za koju je utvrđeno da je iznikla prije 300 godina.

– Fontana u kojoj dominira hrastov korijen postavljen naopačke i gljiva od tri vijeka postali su na prečac znamenitost grada na Savi. Ovdje smo pokazali da fosilna hrastovina ponekad može, poput naplavnog drveta, imati i estetski zanimljive oblike, čudesne ukrasne – smatraju Kesić i Bakočević.

Abonos je, pojašnjavaju, drvo hrasta lužnjaka koje je hiljadama godina “sazrijevalo” u vodi i mulju, bez prisustva vazduha, te je mijenjajući svoje osobine vremenom postajalo čvršće, tvrđe, otpornije, trajnije i teže.

Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Instagram i Youtube i preuzmite besplatnu Android aplikaciju Moja Gradiška“.