Naslovna Specijal Kolja: “Meksikanac” iz dječje sobe kao podstrek ljudima da izdrže kućnu izolaciju

Kolja: “Meksikanac” iz dječje sobe kao podstrek ljudima da izdrže kućnu izolaciju

“…Sjećam se toga dobro, bilo je nekog šarma u tome, neke radosne tuge u tim pjesmama… Pozdrav za Mehiko!”, kaže Kolja.

Muzičar Nikola Pejaković Kolja objavio je novu, eskapističku pjesmu “Meksikanac”, njegov prvi studijski rad nakon albuma “4 Prsta” (2018).

“Kao i obično, sanjam o tome da odem sa porodicom na selo. Ništa novo kod mene, znači, osim što me je ova korona učvrstila u ideji da ću da bježim u brda. Ne iz straha, već zato što mi je preko glave svega – i ove civilizacije i kapitala i demokratije i medija i svega ostalog… Vjerujem da je to osjećaj koji se javlja kod većine ljudi”, kaže Kolja o nadahnuću za pjesmu.

Prema njegovim riječima, iza snimanja samo “Meksikanca” u ovom trenutku nema “neke specijalne strategije”, već je, nakon što je pjesma bila gotova, odlučeno da se ne čeka na novi album i “neka, kobiva, bolja vremena”, jer “ovo je najbolje vrijeme za ovu pjesmu”. Uz to, video ( snimljen u stanu, telefonom ) koji prati “Meksikanca”, kaže Kolja, “nije spot, već mali podstrek ljudima da izdrže kućnu izolaciju, jer, u suštini, ništa nam bitno ne fali… Osim pameti”.

Može li se Koljin “Meksikanac” shvatiti kao mala posveta Jugomeksikancima, osobenom hibridnom muzičkom žanru pedesetih i šezdesetih godina u komunističkoj Jugoslaviji?

“…Sjećam se toga dobro, bilo je nekog šarma u tome, neke radosne tuge u tim pesmama… Pozdrav za Mehiko!”, kaže Kolja.

Dodavši svom pjevanju i sviranju gitare ovaj put i usnu harmoniku, Pejaković je snimio “Meksikanca” po običaju u produkciji Vojislava Aralice, koji je radio i aranžman i svirao gitare, dok je za klavijature bio zadužen Ivan Aleksijević. Kontrabas je svirao Milan Pavković, a bubnjeve Saša Ranković. Pjesma je snimljena tokom februara i marta u beogradskom studiju Sijena, uz snimateljku Sanju Đuričić.