Naslovna Info Gradiška KO HOĆE DA RADI, KOD STANE UVIJEK IMA POSLA: Vrijedna penzionerka i...

KO HOĆE DA RADI, KOD STANE UVIJEK IMA POSLA: Vrijedna penzionerka i poslodavac iz Podgradaca

GRADIŠKA – Od kada je penzionisana, prije osam godina, Stana Maletić, bivša radnica Zemljoradničke zadruge iz Gornjih Podgradaca posvetila se proizvodnji povrća i rasade.

U dva plastenika i bašti Stana godišnje priozvodi 12.000 struka paradajza i paprike, 10.000 struka kupusa, po nekoliko hiljada struka ostalog povrća.

Kada to rasproda, ova vrijedna domaćica i penzionerka iz obližnjih Donjim Podgradaca, svoju svakodnevnu zanimaciju preusmjerava u proizvodnju povrća, paradajza, paprike, krastavca, luka, kupusa…

– Moja proizvodnja mjeri se na hiljade kilograma. O svemu što radim, vodim preciznu evidenciju. Pišem u svesku sve podatke, od proizvodnje, do prodaje. Treba zapisivati jer se računica zaboravi. U Zadruzi sam naučila da se evidencije moraju precizno i odgovorno voditi, mada ja sada nemam nikakvu odgovornost ni prema kome, jedino prema samoj sebi, ali sam zadržala dobre poslovne navike – ispričala nam je Stana svoja povrtarska iskustva i opisala svakodnevnu trgovačku praksu.

Sve što proizvede, veli, rasproda kod kuće ili na štandu u Gornjim Podgradcima, gdje boravi svakodnevno po četiri sata.

– To je moje radno vrijeme, dolazim u osam, a pakujem se u podne. Tu nema promjene, po meni Podgradčani mogu sat riktati, svima je jasno. Cijene su kod mene povoljnije nego u Gradiški. Sama sebi određujem maržu i druge okolnosti koje utiču na zaradu. Ja sam, za sebe inženjer u plasteniku i bašti, radnik i trgovac. Suprug Dragutin, bivši vozač autobusa sada je moj prevoznik koji poštuje jasno utvrđenu satnicu – opisuje Stana za Srpskainfo svoje svakodnevne obaveze, navike, računice, poslovna isksustva i planove.

Htjela bi, kaže, da poveća proizvodnju jer nije opsjednuta tržištem, ima svoje stalne kupce ali je problem u manjku radne snage. Dragutinovo angažovanje a ni znanje, veli, nije dovoljno za Stanin snažniji poslovni iskorak.

– Kod mene stalno važi poziv, ko nema posla, a hoće da radi i zaradi, neka dođe. Sat rada plaćam četiri marke, nije teško, ne zahtijevam mnogo niti zanovijetam. U opisu radnog dana su kafa, ručak, pauza, nikoga ne tjeram da strada na poslu nego da imam sa kime poprazgovarati, da mi pomogne, nešto donese, prenese, utovari, eto tako… Ali, nema nikoga, niko se ne javlja na moj konkurs jer neće da rade. Omladina a i ovi stariji sede u kafićima i po dve radne smene ali na posao neće. I uz to ismevaju radnike, vrijedne ljude koji zarađuju i bore se za porodicu. Eto, gde to ima, pa nigde nego samo kod nas – slušamo podug Stanin monolog, na štandu u hladovini, u centru Gornjih Podgradaca, na teme kojima je godinama opsjednuta.

Dragutin i Stana Maletić

Od prvih nekoliko penzija, ona je kupila dva plastenika i tako krenula u penzionerski biznis, podsjeća Stanin suprug Dragutin koji je upravo stigao da natovari robu, spreman za povratak kući, jer je podne i kraj je Staninog radnog vremena.

-Uvijek ona ima zadatke i za mene. Nekada me to relaksira ali ima dana kada se i nerviram zbog njenih prohtjeva, želja i naredbi. Najgore je saditi sitno sjeme u čaše od stiropora i nabadati ga na čačkalicu. Ona sve to donese, pribavi od kojekuda, istovari breme sjemenki i čačkalica pa na posao. Muke su to velike, sve je sitno a penzionersko oko ne vidi bijelu mačku. Sada vam je jasno na kojim sam mukama – šaljivo Dragutin opisuje Stanine zadatke i svoje obaveze.

Stana Maletić

– Kada su u poljoprivrednoj apoteci vidjeli moju svesku i sve evidencije, dali su mi dvije vrste paradajza, jabučar i šljivar da ih, na svojoj oglednoj površini zasadim i pratim rast i razvoj. To sam prihvatila, sve pratila iz sata u sat, zapsivala svaku promjenu i stekla veliko povjerenje. Stručnjaci iz Gradiške su na osnovu toga dobili nova saznanja o ovoj vrsti povrća i proizvodnji u našim uslovima – iznosi Stana Maletić svoju ulogu i doprinos stručnim spoznajama u povrtarstvu gradiškog kraja.

Praksa i teorija o mršavljenju

Proizvodnja rasade i povrća, u Staninom slučaju, djelotvorna je i po pitanju vitalnosti i sticanja vitke linije.

– Prije sam imala 95 kilograma a sada 68 kilograma. Zasluge za to ima rad, stalna aktivnost a ne dijeta i kojekakvi preparati. Zdravo živim, hranim se, radim i na zdrav način smanjujem suvišne kilograme. Nema bolje saune od plastenika u ljetnjem danu, tu se kilogrami ekspresno tope – uvjerava Stana na svom primeru, kao najboljem dokazu teorije mršavljenja.