Naslovna Gradovi Jedinstven hobi vitrine srbačkog tinejdžera puni trofejima: Rijedak golub košta stotine maraka

Jedinstven hobi vitrine srbačkog tinejdžera puni trofejima: Rijedak golub košta stotine maraka

SRBAC – Ljubav prema golubovima, koju gaji od prvog razreda osnovne škole, opredijelila je Zorana Mitrakovića (17) iz Srpca da sve slobodno vrijeme posveti uzgoju ovih plemenitih životinja, kojih u svom golubarniku ima oko 40, među kojima i nekoliko rijetkih vrsta.

Briga i pažnja koje im svakodnevno posvećuje rezultirale su osvajanjem najviših priznanja na međugradskim i državnim izložbama ptica.

Na njegovoj prvoj ornitološkoj smotri, koja je održana u novembru u Doboju, izložio je goluba rase dubički prevrtač, a u decembru prošle godine na 18. državnoj smotri u Zenici makedonskog ružana, čija je ljepota i gracioznost zadivila stručni žiri koji ih je proglasio za šampione.

– Što se tiče ocjenjivanja, svaka rasa ima standard po kojem se uzgaja i vodi selekcija. Tako “kapa” kod dubičkog prevrtača mora zahvatiti kompletan zadnji dio glave i biti u liniji ispod oka, a ako ima liniju po sredini ili iznad oka, tu se dobija manje bodova. Slični standardi su i kod makedonskog ružana koji mora imati tačno određen broj pera u repu. Gleda se i stav goluba, struktura perja i kondicija u kavezu. Srećan sam zbog priznanja koja potvrđuju da imam vrhunske golubove vrijedne pažnje – kaže Zoran.

Golubove uzgaja punih deset godina, a najzaslužniji za to je njegov rođak Đuro Mitraković, veliki uzgajivač sitnih životinja, koji je po broju osvojenih nagrada na domaćim i međunarodnim izložbama među trofejnijim na ovim prostorima. On mu pomaže savjetima i, kako kaže Zoran, bio bi prezadovoljan da jednog dana bude upola uspješan kao on.

– Dosta vremena svakog dana provodim sa golubovima i poklanjam im veliku brigu i pažnju. Oko golubarnika nema previše posla, a više vremena provedem sjedeći i posmatrajući ih. Zna se desiti da tako prođe i po nekoliko časova – kaže Zoran koji je od 2020. godine i član udruženja “Kozarski odgajivač” iz Gradiške.

Budući da ima ukrasne i letačke rase, često ih pušta napolje, ali samo u ljetnom periodu, jer im u hladnijim danima prijeti velika opasnost od jastreba i drugih grabežljivaca.

– Bilo je napada i nekada ih uspijem odbraniti, a nekada se desi da ih odnesu ili uhvate nasred dvorišta i krenu ih čerupati. Međutim, jato se uvijek iznova obnavlja, novi ptići se izlegu, tako da se brojčano stanje puno ne mijenja – kaže Zoran.

U planu mu je da proširi golubarnik u kojem će se, nakon dobre selekcije, naći oko 100 primjeraka koji će imati potencijal ne samo za domaće već i inostrane izložbe.  

– Pored šampionskih golubova, imam još i staronjemačkog galebića, indijskog lepezana, njemačkog dvoćubog dobošara, birmingemskog prevrtača, pa sve do turskog mardina, kojih nema puno kod nas, a par, golub i golubica, košta i do nekoliko stotina KM. Gajim i nubijske grlice, a uskoro bi trebalo da nabavim i kuniće – kaže Zoran.

Kroz njegovo dvorište prošle su i druge vrste ptica, poput prepelica i papagaja, a uzgajao je i lovačke pse, kao što je epanjel breton koji mu i sada pravi društvo u šetnji po šumama i ravnicama.

– Maštam da jednog dana postanem sudija na izložbama ptica, ali je takođe i lov moja velika ljubav i planiram da položim lovački ispit. Odstrel mi je najmanje bitan u lovu, više uživam u raznolikom biljnom i životinjskom svijetu. Volio bih da se mladi više okrenu prirodi, a manje savremenim tehnologijama – ističe Zoran.

Kuna

Prije nekoliko godina u golubarnik mu je ušla kuna i potamanila 15 golubova, što je tada bilo čitavo njegovo jato. Tada je prestao da ih uzgaja, ali na nagovor Đure Mitrakovića napravio je bolji i veći golubarnik. On mu je pomogao i u nabavci kvalitetnijih primjeraka sa kojima je stigao do prvih velikih trofeja.

Izvor: Glas Srpske