Naslovna Info Gradiška Formula za vinjak ispisana na dva kvadrata hartije

Formula za vinjak ispisana na dva kvadrata hartije

GRADIŠKA – Kafana je mnogima inspiracija, mjesto druženja, „sigurna kuća“. Saša Ćatić, konobar sa prilično iskustva, nije kafanu doživio samo kao radno mjesto, već i kao živi izvor inspiracije. Saša je upravo objavio knjigu „Sa one strane šanka“.

I dok se sprema za promociju u Kulturnom centru u Gradišci, na trenutak je zastao uz šank i objasnio kako je zašao u polje književnosti.

– Osjetio sam snažnu potrebu da napišem knjigu. O kafanskim zgodama i nezgodama, ljudima, o piću, o nekim zanimljivostima i malo poznatim činjenicama. Pisao sam je osam godina, pretačući iskustvo i znanje iz raznih lokala, od hotela do kafića i picerije. Revnosno sam zapisivao šta govore gosti. Zanimljivo je da sam dosta mudrosti čuo od pijanih gostiju – rekao je Ćatić.

Tragajući o činjenicama iz istorije ugostiteljstva Saša Ćatić je pronikao u specifičnosti svoga grada. Tvrdi da je prva kruška, čuveni „karamut“, od koje se pravi vrhunska rakija prepečenica, zasađena u gradiškom Potkozarju.

– Došao sam do podatka da su sadnice „karamuta“ donijeli Napoleonovi vojnici. Poznato je da su oni imali poseban odnos prema voću i vinovoj lozi, ali i alkoholnim pićima. Korijeni vinjaka su kod nas. Dragoljub Marković je u Francuskoj studirao vinarstvo i 1921. godine je u Srbiju donio formulu za vinjak ispisanu na dva kvadrata hartije. Vinjak je do 1941. godine bio gotovo najpopularnije piće u svijetu. Služio se u svim dvorovima i najboljim hotelima i restoranima svijeta – kaže Ćatić.

Ovaj pedantni konobar došao je do spoznaje da rakija nije naš izum. Tvrdi da riječ rakija na arapskom znači – znoj.

– Nastala je  destilacijom kao baza za dobijanje parfema i u medicinske svrhe. U to doba najviše se konzumiralo vino. Upravo zbog toga sam najviše redova u knjizi posvetio rakiji, čaju, pivu i vinu. Varamo se ako mislimo da je kafa dosta stara. Nije – kaže Ćatić i dodaje da mu je žao što je danas sve manje kafana i istinskih boema.

Ovaj nesvakidašnji konobar priča da gradovi u Srbiji imaju kafane i da su one tamo zaštićene. Gradiška nema pravu, tipičnu kafanu koja bi bila radno mjesto prijateljstva novinara, pisaca, likovnih umjetnika, glumaca, alasa, profesora starog kova i drugih zanimljivih ljudi sa stilom.

Nostalgičari iz Gradiške još prepričavaju anegdote iz vremena kada se ovaj gradić zvao „Mali Beograd“. Šank je ponovo kultno mjesto. Ili satiričnim jezikom rečeno: „Ko je na šanku ostavljao zadnju banku, imao je dušu poput svile – mekanu i tanku“.

Autor: Boško Grgić / MojaSrpska.info