GRADIŠKA – Medaljon sa likom Diane Budisavljević postavljen je na spomen česmu u Gradišci, čija izgradnja je u samom finišu.
Spomen-česma od bijelog mermera, locirana u središnjem dijelu gradskog parka u Gradišci, podsjećaće na austrijsku humanitarku Dianu Budisavljević, koja je u Drugom svjetskom ratu od sigurne smrti spašavala djecu sa ovih prostora.
Bojan Vujinović, direktor Zavičajnog muzeja Gradiška, ustanove koja stoji iza izgradnje ovog prelijepog spomenika, kaže da su se odlučili na spomen-česmu jer voda simbolizuje život, a djeca u ustaškim logorima vapila su za vodom.
“Diana Budisavljević nije samo od sigurne smrti spasila deset hiljada djece, ona je omogućila nastajanje deset hiljada porodica. Ona je produžila život na Kozari i u Potkozarju. Ovo je mali znak pažnje hrabroj ženi velikog srca”, rekao je Vujinović.
Medaljon sa likom Diane Budisavljević izradio je gradiški umjetnik Mladen Stajčić, a snažnu poruku o životu satkala je profesorica Radana Vila Stanišljević.
“Česmu planiramo otvoriti tokom tradicionalnih jesenjih svečanosti. Tada ćemo prikazati film „Dnevnik Diane Budisavljević“, te prirediti izložbu fotografija i dokumenata na temu stradanja kozarčke djece u Drugom svjetskom ratu”, rekao je Vujinović.
KO JE BILA DIANA BUDISAVLJEVIĆ?
Diana, rođena Obekser, Budisavljević bila je humanitarka i nezavisna socijalna aktivistkinja, porijeklom iz Austrije. Rođena je 1891. godine u Insbruku, kao pripadnica visoke građanske klase. Nakon završenog školovanja udala se za ljekara Julija Budisavljevića i 1919. godine preselila u Zagreb. U jesen 1941. godine saznala je za stradanja djece i žena u ustaškim logorima, te osnovala „Akciju Diane Budisavljević“.
Skupljala je i slala pomoć u novcu, hrani, odjeći i lijekovima zarobljenim ženama i djeci u logorima Loborgrad, Gornja Rijeka, Stara Gradiška, Jasenovac, Mlaka i Jablanac. Shvativši da to nije dovoljno, organizovala je izvlačenje i prevoz majki i djece iz logora, kao i udomljavanje nezbrinute logoraške djece u zagrebačke, jastrebarske i sisačke porodice, kao i u dječje domove i bolnice, te prikupljala pomoć za njihovo uzdržavanje.
Diana je u svom dnevniku bilježila svjedočanstva o stravičnom teroru ustaša nad srpskim ženama i djecom. Vodila je podatke o oko dvanaest hiljada djece i njihovih majki s područja Korduna i Kozare, a upravo je njena evidencija omogućila spajanje porodica koje su bile razdvojene ratom i protjerivanjima.
Izgradnja spomen-česme izazvala je oduševljenje među Gradiščanima, pogotovo onima čiji su preci preživjeli zloglasne ustaške logore smrti.