Naslovna Info Dane Malešević za Press: Politika je ušla i u jaslice!

Dane Malešević za Press: Politika je ušla i u jaslice!

Ministar prosvjete i kulture RS Dane Malešević kaže da je moguće da će se prilikom izbora novog rektora Banjalučkog univerziteta političke partije zalagati za svog kandidata, ali da bi on volio da njegove sposobnosti budu presudne!

Ko god zamijeni Stanka Stanića, smatra Malešević, moraće se suočiti sa velikim problemima koji opterećuju visoko obrazovanje.

– Volio bih da dođu do izražaja sposobnosti novog rektora i računam da će se Senat Univerziteta time voditi. Ne mogu da se miješam u njihov rad i izbor najboljeg kandidata. Nadam se da će to biti čovjek koji će moći da se nosi s obavezama rektora. Međutim, izgleda da smo mi društvo koje ne može ni da ruča ni da spava bez politike. Ona je ušla i u jaslice i u domove penzionera. Vjerovatno će je biti i u ovom izboru novog rektora, ne znam u kojoj mjeri, ali mi je interes da to bude čovjek s kojim ću moći uspješno da sarađujem – kaže Malešević u intervjuu za Press.

Da li ste čitali, najblaže rečeno, zanimljive biografije i planove kandidata za novog rektora objavljene na sajtu univerziteta?

– Nisam stigao da pogledam njihove biografije niti njihove programe rada zbog obaveza.

Šta očekujete od novog rektora?
Uporno traže više
Kako će biti riješena situacija sa djecom iz Konjević Polja i Vrbanjaca i slučaj “bosanskog jezika”?

– U Konjević Polju postoji nacionalna grupa predmeta, ali uporno traže nešto više. Formulacija “bosanski jezik” političkog je karaktera. Đaci koji su otišli na nastavu u Medžlis Islamske zajednice i koji će polagati razred u sarajevskim školama, kada dođu u srednje škole nastavljaju normalno da uče srpski jezik i niko se protiv toga ne buni. Politika je ta koja je dovela do ovoga i ona to mora raspetljavati.

– Univerzitet najviše muči nedostatak novca i novi rektor moraće se boriti s tim. Posebno će morati da radi na kvalitetu obrazovanja i uvođenju doktorskih studija. Novi zakon o visokom obrazovanju redefinisaće studijske programe i tražiće njihovu akreditaciju. Moraće riješiti i problem usitnjenosti predmeta na fakultetima, zbog koje pojedini studijski programi imaju po 20 ispita na jednoj godini, a zapošljava se i previše kadrova.  Mnogi će u tome vidjeti napad na njihovo uhljebljenje na tim fakultetima. Stepen integracije u Bolonjskom procesu biće definisan u potpunosti, a moraće biti  otklonjen i otpor pojedinih dekana. Neki dekani misle da novac koji fakultet dobije od upisnine i projekata pripada njima, a da je obaveza univerziteta da im uz to obezbijedi plate. Ovo je osnovni kamen spoticanja pojedinih fakulteta.

Šta će biti sa privatnim fakultetima i famoznom strategijom visokog obrazovanja?

– Oni su i sada izjednačeni sa javnim fakultetima. Sva prašina oko toga digla se prekasno. Strategiju sam predstavio 13. jula prošle godine u zgradi Vlade RS svim zainteresovanim u ovoj oblasti, a od 28. jula može se naći na sajtu ministarstva. Svi su joj imali pristup, a računam da su ljudi na privatnim fakultetima toliko informatički pismeni da su mogli i trebali da je vide. Odjednom, kada je iz faze nacrta došla do forme prijedloga, počinje negodovanje.

Rektor Stanko Stanić je rekao da je time priznata greška što je dopušteno da kadrovi sa privatnih fakulteta uđu u institucije, školstvo, pravosuđe i zdravstvo. Šta vi mislite o tome?

– Privatni fakulteti ne mogu obrazovati određene kadrove bez obzira na to što tvrde da imaju akreditacije. Imaju ih za fakultet, ali nemaju za studijske programe. Našim studentima neće biti priznavane potvrde Ministarstva prosvjete i kulture kao dokaz validnosti diplome u inostranstvu, ako studijski programi ne budu akreditovani.

Mislite li da je kvalitet na javnim univerzitetima toliko viši u odnosu na privatne ili se ipak mogu izjednačiti u nekim okvirima?

– Ne bih izjednačavao javne i privatne fakultete u smislu kvaliteta. Može se neko provući sa šesticama na javnom fakultetu, ali ne i sa desetkama. Poznati su slučajevi diplomaca sa privatnih fakulteta koji imaju visok prosjek ocjena, ali ne i odgovarajuće znanje. Istovremeno, diplomci državnih fakulteta znaju više s mnogo manjim prosjekom, a i dalje su u podređenom položaju kada se gledaju bodovi za prosjek ocjena prilikom zapošljavanja.

Na kraju, šta će biti s onima koji su završili fakultete na kojima nisu stekli potreban nivo znanja?

– Ne možemo da ih rastjeramo ako su se zaposlili, niti možemo zatvoriti fakultete na kojima studiraju. U ranijoj praksi nije bilo rijetko da student, na primjer ekonomije, “zaglavi” na nekom ispitu po dvije ili tri godine, pa pređe na privatni fakultet i završi ga bez problema. Da li je realno misliti da je pristup na privatnom fakultetu toliko napredniji da je on sve to bolje naučio? Privatni fakulteti od početka nisu posvetili dovoljno pažnje kvalitetu. Tamo uglavnom studiraju ljudi koji su već u radnom odnosu da bi zadržali posao ili povećali koeficijente za plate. Samo manji broj srednjoškolaca upisuje se odmah na privatne fakultete. Zato najave da će doći do velikog odliva studenata u Federaciju BiH, nemaju smisla.

Da li su privatni fakulteti oborili standarde na javnim?

– Vjerovatno jesu jer su javni fakulteti da bi zadržali studente oborili kriterijume. Međutim, i dalje je kvalitet obrazovanja na javnim fakultetima daleko iznad privatnih. Tvrdnja da isti profesori rade na privatnom i javnom fakultetu i da po tome cijenimo kvalitet i jednih i drugih, takođe nema smisla, a vidi se po razlici u procentu prolaznosti na jednim i drugim.

Zašto se ništa nije radio da bi ova situacija bila popravljena i podignuti kriterijumi na privatnim fakultetima, a zadržani na javnim?

– Ne mogu ja da smjenjujem inspektore, iako je jasno da propusti u obrazovnom sistemu prave veliku štetu društvu. Svjesni smo da smo u tranziciji i znamo da taj proces vuče mnogo grešaka. Na koji način to rješavati? Tako što će kontrole biti češće i kvalitetnije i direktno iz ministarstva. Ako se otvara studijski program, i mi damo licencu na početku, treba ih kontrolisati da bi je i zadržali.

Kažu da u visokoškolske ustanove dolaze neobrazovani srednjoškolci, a u srednjim školama da su osnovci slabog znanja. Šta vi mislite?

– Krenuo bih u tom slučaju još od vrtića, od predškolskog uzrasta. Porodica je prestala da vaspitava djecu, a odgovornost za slabo obrazovanje i vaspitanje prebacuje se na vaspitače, učitelje i nastavnike. U ovom prelaznom periodu, roditelji se bore da prežive i nemaju dovoljno vremena za djecu. Ima krivice i u školama. Nisu nastavnici krivi što realizuju zastarjele planove i programe. Program treba analizirati i izbaciti ono što je nepotrebno, a tamo gdje treba omogućiti dobru praksu.

Te analize se najavljuju svakih nekoliko godina, a o praksi pričamo već dvije decenije.

– Već se radi na tome. Nakon donošenja novih planova i programa, moramo obučiti mnoge nastavnike da se prilagode promjenama. Nažalost, nikada nije bilo dovoljno novca da reforma bude završena, pa i danas ima onih koji đacima predaju kao prije trideset godina. Prakse ima dovoljno u smislu broja časova, ali je pod znakom pitanja njen kvalitet. Škole moraju kontrolisati šta đaci rade tamo, da li idu majstorima po burek ili peru izloge, samo da dobiju potpis.

 

Izvor: pressrs.ba /Press / Andrijana Pisarević /