GRADIŠKA – Pita od sira, većinom je plod umješnih ženskih ruku ali ni pojedinim muškarcima ovaj posao nije nepoznat.
Potvrdio nam je to Borislav Melnik iz Brestovčine kod Gradiške. On se pitom pohvalio na „Podgradačkoj zimi“.
Jednu pitu sam poklonio narodu, dok je bila sasvim topla. Drugu sam ostavio za takmičenje, htio sam osvojiti medalju ali u tome nisam uspio.
Moja pita, i ako prekrivena i upakovana najlonom i folijom, toliko je mirisala da je, od naroda i opšte jagme. nisam uspio sačuvati za žiri, pohvalio nam se Melnik, bravar po zanimanju.
I na ovu, konstaciju o svom osnovnom zanimanju, imao je šta dodati.
– Poznato je da su bravari, a jedan posebno, uvijek donosili prosperitet i dobar život narodu, sredini u kojoj žive. Dok je bio bravar, a vi znate na koga mislim, svima je bilo dobro. Poslije njega, dođoše doktori nauka, vlast preuzeše profesori, školovani ljudi, a nama sve gore. Zašto bi onda moja svestranost bila iznenađene za bilo koga.
Sposoban sam za svaki posao, zna to narod, a najbolje moje kolege u Tehničkoj školi Gradiška.
Nema tu šta da se laže i izmišlja – samouvjeren je Melnik.
– Ova moja pita, mogla bi dočekati i kralja i Tita – zaključi naš sagovornik, vodeći računa da mu ne ispadne pita iz ruku a sa glave kapa padne u blato i vodu. Nekako mu se sve poremetilo, dok je nama teoretisao i praktično dokazivao svoje znanje i vještinu.
Melniku njegovi poznanici, komšije, sugrađani ne osporavaju stotinu zanata i odlično snalaženje u različitim društvenim oblastima. Aktivan je i u fudbalskom klubu u svom naselju, potom u mjesnoj zajednici, učestvuje na radnim akcijama, u humanitarnim poslovima… A gdje se mnogo radi, tu se i dobro jede.
– Pita je moja najdraža hrana. Miris sira i kajmaka, kojim se prelijeva, pamtim još iz djetinjstva. To me i sada inspiriše. Eto, neko voli meso ili kolače ali za mene je pita na prvom mjestu. Ja sam majstor za pitu, tako slobodno napišite, neka se zna – veli Borislav Melnik, obraćajući se nestrpljivoj masi, naoružanoj viljuškama, koja cupka u snijegu, čekajući da vrati pitu na klupu.
-Dosta priče, spusti pitu pa da prijeđemo sa riječi na djela – povika neko od okupljenih. Tako, od pune do prazne tepsije, ne prođe dugo. Nestade i poslednji komad. Jedino Melnikova priča, ostade zabilježena. Ko u nju vjeruje, ima o čemu pričati a ko ne vjeruje, niko mu pomoći ne može.
Izvor: Srpska info / Milan Pilipović
Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Instagram i Youtube i preuzmite besplatnu Android aplikaciju “Moja Gradiška“.