Naslovna Specijal Hrana Bakin recept za sirup od zove

Bakin recept za sirup od zove

Kad kažemo domaći sirup, prva asocijacija vodi nas na neponovljivi ukus i žućkastu boju mirisne zove, koja nas vraća u djetinjstvo i osvježenje koje su nam pravile mame i bake. Zova je sada u punom cvatu i svakako je vrijeme da taj predivni miris i aromu spremimo i za mjesece pred nama.

Cvjetovi zove bogati su eteričnim uljima u kojima ima flavonoida, glikozida, hlorogenske kiseline, tanina i pektina, a beru se za sunčana vremena, i to samo oni potpuno rascvjetani sa žutim sladonosnim prahom. Pazite gdje je berete – zagađena mjesta i kanali nikako nisu dobra opcija. Potrudite se i pronađite nezagađeni grm ove mirisne i ljekovite majske ljepotice.

RECEPT

Brojni su recepti za spravljanje sirupa od zove, a ovo je mjera za otprilike četiri litre sirupa. Ako želite više ili manje, prilagodite mjere svojim potrebama. To znači da ćete na 10 cvjetova koristiti litar vode, kilogram šećera i jedan limun, odnosno na 100 cvjetova trebaće vam 10 litara vode, 10 kilograma šećera i 10 limuna.

Trebaće vam i veće posude, kao i čiste pripremljene staklene boce s čepovima za skladištenje. Što se tiče varijanti s manje šećera, znajte da je šećer prirodni konzervans i da smanjivanjem njegovih omjera za pripremu rizikujete kasniju kvarljivost sirupa.

SASTOJCI:

30 cvjetova zove

3 l vode

4 g limuntosa

3 limuna

3 kg šećera

PRIPREMA:

Potopite cvjetove zove u vodu sa limuntosom i na kriške izrezani limun s korom. Dobro izmiješajte i ostavite da odstoji na hladnom i tamnom mjestu 24 sata. Drugi dan tečnost procijedite pa dodajte šećer i dobro promiješajte. Ostavite da stoji još 24 sata, uz povremeno miješanje. Nakon 48 sati sirup je spreman za pretakanje i skladištenje u staklene boce. Na taj ga način možete čuvati do godinu dana na hladnom i tamnom mjestu.

Legenda o drvetu zove

Legenda kaže da je car Trojan imao kozje uši. Kada je došao berberin da ga brije, car mu plati u zlatnicima da nikome ne bi pričao za njega i kozje uši. Berberin pristade, ali vremenom poče bolovati jer nikome nije smio da kaže svoju tajnu. Tada odluči da ode u polje, iskopa jednu rupu i u nju tri puta reče: “U cara Trojana kozje uši!”

Kad je završio, on zakopa rupu i bi mu lakše. Ali kad je prošlo neko vrijeme iz te rupe izniče drvo zove, a čobani koji su tuda prolazili napraviše od nje svirale. Kada su zasvirali, umjesto muzike se čulo: “U cara Trojana kozje uši”. Tako su svi saznali carevu tajnu. 

Izvor: Nezavisne.com